Izgubljena princeza

Postoji jedna princeza koja stalno prelazi most. Ima ružičastu suknju, kinesku krunu i starke. Sve ostalo je sakrila u plavim očima. Onim očima oko kojih ne zna da izvuče perfektnu crnu liniju.

Ona je pegavi nos i rupica na bradi iz jedne pesme.

Ona je sočna kao neoprana kajsija koja se krišom krade iz komšijskog dvorišta. Guta se i razliva po bradi. Nežnost i seksualna aluzija u jednom.

Ona se šćućurila u jednom falširanju njegovog imena. U zoru. Posle šest piva.

Ona zna da većina ljudi ustaje ujutru, ulazi u toalet, gleda se u ogledalu, umiva i pere zube. Zna i da ta većina, kad izađe iz toaleta, sve ostalo što uradi tokom dana – da je marketing. Trčanje za bojama iz reklame. Za onim savršeno serviranim doručkom sa Instagrama. Za hajpovanjem instant sreće iz kesice. Dva pokreta za minut. Zaboga, sramota je ako duže stojite pored šporeta. To su radile samo lude babe u prošlom veku.

Ona vlada jednim starim potkrovljem. Jednom sobom koja je tek toliko velika da prihvati dva tela. Jednim krevetom koji u poslednje vreme ne prihvata bliskost. Izgubljena je u tom krevetu. U  tački između divljačkog seksa i cepanja.

Ona vidi oko tog kreveta razbacane knjige. Jedno nepročitano Luovo „Prohujalo sa ženom“ i devet puta pročitane „Beleške jedne Ane“. Ona se pravi da ne vidi poklopac od pice i plastičnu čašu kafe za poenti. Zna da je ženska svinja. Ona koja se boji zdravog života i trčanja na maratonu.

izgubljena-princeza-blacksheep.rs

Ona je njegov brend za ludost. Hoće da snimi film o njoj. Kaže da bi pola devojaka dupe dalo da vode njen život i da pišu takve ljubavne priče. Na to samo odmahne glavom, jer lakše je pisati o ljubavi, nego stati ispred nekog i reći mu: „Jebiga, ja te volim!“

Ona je web format svojih bivših. Blog koji se srče četvrtkom uz prvu jutarnju kafu. Vesela pesma trubača koja se odsvira svake jeseni, kad krene sezona svadbi. Onaj refren koji zapeva Ciganin sa širokim osmehom, bez jednog zuba. Poznati refren  koji se po prvi put čuje, a zna se. I oseća se, u sebi.

Ona psuje.

Ona podriguje.

Ona možda spava.

Ona ima debele listove.

Ona drami kad izađe iz kuće, a zaboravi obrve. Crta ih.

Ona je svoja reč.

Ona je haos u malom. Haos u garderobi sa dečijeg odeljenja.

Ona bahato vozi i kida retrovizore.

Ona često lupa, pritiska, ruši i trese. Onda lagano pritisne ENTER ili SEND, čisto da bi videla da li će nešto da eksplodira.

Ona je „Civilizovana divljakuša“. Sklupčala se u naslovu tog poglavlja iz te i te knjige.

Prelazi most. Stalno. Grabi ka drugoj strani.

Ima ružičastu suknju, kinesku krunu i starke.

Neretko otkrije oči.

Neretko otkrije princezu u sebi.

Ona (ne)postoji.

Autorka: Tijana Banović

Fotografija: Miloš Ljubičić

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.