Izgleda da je istina

Izgleda da je istina, moje milo.
Uspjeli smo savršeno isplanirati
Naš bijeg.
Oboje smo završili u nekim tuđim,
Blijedim zagrljajima koji guše.
Oboje se budimo u nekim tuđim krevetima,
Koje, utjehe radi,
Ironično zovemo svojima.

Izgleda da je istina, moje divno.
Od tebe ni glasa ni slova
Već točno šezdeset i dva dana.
Nije da brojim, stvarno.
Samo, svaki dan otada
Pročitam zadnju poruku od tebe
Čim otvorim oči.
I prije nego ih sklopim.
I u međuvremenu.
Znaš ono, između uzdaha i izdaha,
Dok navodno živim.
Ništa posebno, stvarno.

Izgleda da je istina, moje čudesno.
Sve bolje lažem kako sve manje
Mislim na tebe.
Još ću se na kraju i uvjeriti u to.
Kao što sam uvjeren
Da ni dalje nisi sretna,
Kao što sam uvjeren
Da pomisliš na mene češće
Nego što bi htjela.
Ili ipak…

Izgleda da je istina, moje blesavo.
Postaje mi jasno, protiv moje volje,
Da je tvoja zadnja poruka,
Bila stvarno „Zbogom!“,
A noćas je hladno taman toliko,
Da mi se iz jagodica
Iseljavaju tvoji obrazi.
I da znaš da me sve to tako plaši,
Jer ti si jedina
Znala da me tako podigneš,
Kao savršena muzika
U nekom osrednjem filmu.

Autor: Bojan C.

Fotografija: pinterest.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.