14 dec Insert iz vatre
Dozvoli mi da
Skliznem, ne
Dozvoli da
Padam, nasloni
Svu
Težinu na
Liniju posred
Leđa, posve
Bez
Svesti, stopi
Se sa
Crvenom
Koja prekriva
Krevet, pokriva
Naša
Lica,
Uroni, dok
Ronim i
Tada uzmi
Moju glavu i
Kaži,
Onako najmoćnije kaži
Da me mrziš,
Pa
Pokazuj
Do
Jutra koliko me
Jebeno voliš… ne
Dozvoli mi da
Zastanem kad
Zagubiš
Misli, hodi
Sa mnom u još,
Hajde
Sa mnom u
Mnogo,
I još jednom i…
Dozvoli da
Slomim
Duh i
Pogubim trag
Dahu dok
Moja kosa petlja se
Oko tvojih
Malih
Prstiju,
Nasloniću se, mogu li
Sada
Da sakrijem
Svoje velike ruke, znaš
Sve dok
Kažeš ono što kažeš i
Onda više
Ne možeš da
Kažeš ništa.
Dozvoli da
Vidim tvoje
Zagrizene usne, dođi,
Dovedi me
Do onog
Mirisa koji ima samo
Tvoj vrat,
Dovedi, poneću
Sve
Svoje želje, zapravo
To je samo
Jedna,
To je
Beskrajna,
Neprestana,
Rastuća,
Prokleta
Želja za tobom,
Zbog koje
Zatim
Danima demonski,
Blaženo,
Nasmejano drhtim.
Autorka: Ariel Cemović
Fotografija: weheartit.com
Sorry, the comment form is closed at this time.