Imam sve

Noć! Oko mene tama.

Ništa se ne vidi.

Nakon dugo vremena

tužno lice Mjeseca

opet se smije.

Ne vidim, samo čujem ga,

poput hijene zavija

skriveno teškim oblacima

iz kojih

hladne kiše neumorno padaju.

 

Ulice poput ogledala, prazne.

Nigdje nikoga.

Ljudi su nestali.

Čovjek od čovjeka

skriven je šiframa.

Svatko u svojoj aplikaciji,

svom isprepletenom svijetu,

umjetnoj zagušljivoj matrici

prilagođenoj standardima

energetske učinkovitosti.

 

Stojim na ulici

nepomičan satima.

Ispunjen zadovoljstvom,

šutim.

Stojim

i promatram.

Ništa se ne događa.

Možda je i bolje tako.

Nitko te ništa ne pita,

ne prigovara.

 

Stojim

i slušam tišinu.

Kroz gluhu noć

tvoji koraci odjekuju

snažno.

Izgovaraš moje ime.

Čekam te!

Ništa mi drugo ne treba.

Imam sve!

Noć, Ti i ja.

 

Autor: Igor Petrić

Fotografija: weheartit.com