Idem unazad, bejb

– Ma da li si ti to pila sinoć? – stajao mi je nad glavom, proučavajući ili gnezdo koje sam imala na glavi, ili podočnjake koji su se, mogla bih se zakleti, protezali do uglova usana.

– Ma da li si ti to meni nepozvan u kući? – zavukla sam se ponovo pod ćebe, bežeći od sumanutog februarskog sunca koje se provlačilo unutra. Ponovo nisam spustila roletne kako valja. Nije kao da sam očekivala da sunce blješti kao da tripuje avgust.

– Nepozvan? Sinoć si rekla da svratim. Rekla si da si me čupala iz sranja kad je meni bilo loše, da ti dugujem i da sad treba da prinesem žrtvu.

– Okej, šta prinosiš?

– Snikers. C vitamin sa bebom zmajem na omotu. Kisele krastavčiće. Tabloidne novine. Diž’ se.

– Tabloidne novine?! – otkrivam se i fokusiram na naslovnicu.

– Da skapiraš da to što si ti uradila nije ništa, kakvih sve idiotkinja ima. Pa šta ako si se malo zatreskala i malo popila. Ih.

– Ceniš da je malo?

– Ti ceniš da je mnogo?

– Ja ne znam ni da li sam se zatreskala.

– Pa što si mu onda rekla da si se zatreskala?

– Nisam ja njemu ništa rekla.

– Pa i ne moraš da mu kažeš. Nije kreten.

Rekao je da se takav cirkus ne pravi ako nisi zatreskan i da svi to dobro znaju, pa i ti, koji i dalje pojma nemaš, ako se ja pitam. Onda je sedeo u polumraku, gledao dekoltee promiskuitetnih teta koje su se švrćkale po stranicama tabloida i slušao kako mljackam kisele krastavčiće i snikers. Rekao je da će da mi se smuči. Rekla sam da me zabole.  Pitao je hoću li pljeskavicu sa lukom. Rekla sam da će da mi se smuči.

idem-unazad-blacksheep.rs

Rekao je da ovakvima poput mene nikad neće biti muka od hrane. Ili od mamurluka, iako pojma nemam da pijem. Već samo od ćutanja. I od dramatike. Od toga što od lepih malih stvari pravim neprijatne velike. Od toga što samu sebe stavljam u situacije koje mi ne odgovaraju. Od toga što odbijam da objasnim stvari koje je neophodno objasniti. Od toga što možda i ne umem da ih objasnim. Od toga što gubim petlju baš onda kad sve oko mene vrišti: PETLJA, MILICE.

Znaš, Tina je gledala tu super seriju i kaže da je ona Afrika, da sam ja Eva, i da će me ona nagovoriti da uđem pod tuš kod Markosa. Eva se loži na Markosa, što će reći da si ti Markos. Pošto sam ja Eva, jelte. Ti to ne znaš jer te boli uvo za španske serije. Tina i ja znamo, al’ se ja još uvek premišljam oko tog tuša. Koga ja zajebavam, ja se premišljam i kafu kad treba da pijemo.I to ne zato što neću. Već zato što uvek hoću.

Znaš, što se više trudim da ne mislim o tebi, to me više proganjaš. Što se više trudim da ti pobrojim sve mane, a budimo realni, nemaš ih tri, nego trista tri, to me više nešto vuče ka svim tim manama. Što se više trudim da ti kažem sve što imam, to sam bliža onom početku na kom ti ne govorim ništa i samo ti se smejem u mraku jer si potpuni kreten i pričaš nepovezane stvari u neprimereno doba.

Znaš, ja sam i dalje ubeđena da postoje ti neki dani koji treba da budu prespavani jer ti je glava teška i zanosiš se udesno i rad mozga ti je na nivou brzine matorog debelog puža koji čak i ne želi da se kreće.

Je l’ ja to idem unazad, bejb?

Autorka: Milica Stanisavljević

Fotografija: favim.com

1 Komentar
  • Pingback:Kreativni haos sa planerom u torbu -
    Objavljeno 16:42h, 10 maja

    […] je to definitivno bila Godina lude ženske. Kad je pitate – Je l sve kul? odgovoriće: Idem unazad, bejb jer Nisam načisto, ali To je samo trenutak kad ono Nešto kao patiš, a Nisi […]