Hajde da

 

Hajde da u ovom trenutku zaboravimo sve probleme.

 

Hajde da prestanemo da brojimo dane koji prolaze, a umesto toga u one naše rokovnike upisujemo sve male pobede, ostvarene snove i momente za nas velike, poput osvajanja jedne planete, one koji su nas ostavili bez daha.

Hajde da ovu noć sednemo i popričamo i sa malim nama, nama od 6,7 godina, kada smo tek počeli da otkrivamo svet, kada smo pričali šta nam padne na pamet, bez straha šta će nam ko reći, kada smo verovalii da je sve moguće.

 

Koliko smo tada želja imali? Šta su one bile?

Koliko nam se njih ostvarilo a da nismo toga ni svesni?

 

Hajde da se vratimo njima, i osećajima koji su nas preplavljivali kada bismo davali odgovor na pitanje: “Šta ćeš biti kad porasteš?”

 

I, možda nismo imali konkretan odgovor tada, možda bismo ostali zatečeni. Ali znam da smo, bar u onim trenucima u krevetu, ušuškani i sanjivi, tačno imali predstavu šta je to što nas čini srećnima.

Hajde da radimo na tim snovima. Hajde da ne izdajemo male nas, i svu decu ovog sveta koja su ubeđena da mogu biti sve što požele. Da se ne bavimo onima koji nisu uspeli, hajde da umesto toga skupljamo sve neverovatne stvari koje su se desile nama ili ljudima iz naše okoline, da tražimo načine, ne izgovore.

 

Hajde da umesto da kažemo: „To se dešava drugim ljudima“, izgovorimo: „Ako se desilo drugima, može i nama.“

 

Hajde da ne prespavamo život, da se ne probudimo tek poslednjeg dana i žalimo što nešto nismo pokušali.

 

Hajde da u svetu odraslih budemo deca koja veruju, tvrdoglavo rade i ne odustaju dok ne uspeju.

 

Hajde da se ne plašimo života.

 

Hajde da se vratimo sebi i opet postanemo mi.

Autorka: Milica Stanišić

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.