Hajde da se igramo

Pogledaj me u oči!
Dosadan ti je taj normalan pogled!
Igraj se sa mnom!
Otvori širom oči, ovako, kao ja moje!
Podigni obrve visoko i raširi ruke!
Vidiš li te zelene i roze oblake?
Vidiš li maštu? Danas je obukla plavu haljinicu na tufnice.
Vidiš li korake? Još juće su se zamrsili u nečije nedostajanje i ne mogu da mrdnu.
A želje su danas rano upale u teglu slatkog od šumskih jagoda. Zar ne vidiš kako su slatke?
Dođi!
Želim da ti pokažem kako izgleda najlepše jutro!
Evo!
Sunce započinje svoju predstavu i samo ponekad dopusti mirisu najmekših kroasana da umesto njega igra glavnu ulogu.
Propustio bi to da nisi širom otvorio oči.
Propustio bi i noć.
Noć je, kada se bolje zagledaš, pravi gospodin u odelu, strog i uzdržan.
A kada prođe ponoć pretvara se u neozbiljnog klinca u širokim pantalonama, sa nakrivljenim kačketom.
Ako uspeš da se dogovoriš sa tim ozbiljnim gospodinom kasnije, nećeš imati problema kada klinac dođe.
Objasniš, lepo, gospodinu da si upoznao gospođicu maštu i da ne želiš probleme sa onom pokvarenom bandom zvanom strahovi.
Uh.
Oni znaju da budu opasni.
Uhvatiš maštu pod ruku i sacekaš snove.
Propustićeš i njih, ako širom ne otvoriš oči.
Igraj se sa mnom!

 

 

Autor: Branislava Pešić

Fotografije: favim.com

Nema komentara

Ostavi komentar