Godinu dana

Ko bi rekao da je prošlo već godinu dana?
Čini se da je prozujalo tako brzo, a s druge strane, dug put smo prešli za tih godinu dana.
Dobila sam dugo izbegavanu funkciju „izvršnog urednika“ sa vrlo labavim određenjem šta to pokriva – pokriva sve što mogu i umem, a što ne umem, mogu i to, jer ću naučiti.
Radila sam poslove s kojima sam se susretala prvi put – i radila sam ih dobro.
Raspravljala se i cenjkala sa ostalim urednicima – naučila se kompromisu (donekle).
Imala sam priliku da upoznam (pa i virtuelno, i to se računa) mnogo ljudi koji su svojim rečima obogatili ovaj, a i moj svet.
Nekad mislim da je Ovca mnogo više učinila za mene, nego ja za nju. Da bi ona bez mene i dalje bezbrižno postojala, ali ja bez nje ne bih nikad bila bezbrižna.
U nekim teškim momentima okretala sam se Ovci i iz nje crpela pozitivnu energiju koja mi je pomagala da lakše dišem.
Jer Ovca su Ljudi. Ljudi koji zrače toplinom i optimizmom toliko da uz njih naučiš da se smeješ životu i kad on na tebe reži.
Zahvalna sam Ovci najviše na Ljudima.
Upoznala sam najlepše misli i reči mojih sjajnih kolega sa fakulteta sa kojima sam ispijala kafe tu i tamo – misli i reči koje se kriju u duši i ne izgovaraju se u malim ćaskanjima uz kafu.
Upoznala sam misli i reči nepoznatih ljudi sa kojima nikad nisam popila kafu – doživela sam ih bliskim i poželela da s njima popijem kafu.
Ovca su Ljudi.
Entuzijastični Ljudi koji su sakupili punu prostoriju stvari za Svratište, osećajni Ljudi koji su za manje od treptaja oka osmislili i razvili ideju za pomoć ugroženima od poplava.
Ovca su Ljudi.
Ovca su Dobri Ljudi.
Suviše sam realista da bih mislila da umetnost može da spasi svet. Uvek sam mislila da ga samo može učiniti podnošljivijim mestom za život.
Možda umetnost ne može da spasi svet, ali vi Ljudi možete.
Moj ste već spasili.
I hvala vam na tome, Ljudi.

 

 

godinu-dana-blacksheep.rs

 

Autorka: Đurđica Zec

Fotografije: favim.com

1 Komentar

Ostavi komentar