FROJDOVIM PACOVIMA I DARVINOVIM MAJMUNIMA

Teže dišem ako ne pišem dugo,
ne pročitam bar dve knjige,
za nedelju dana,
ili mi se ne desi nešto lepo.
Ne vidim sebe,
u nekom drugom poslu,
a ježim se kad čujem ono:
– Književnost?! Šta će ti to kenjanje u prazno,
idi na neki zanat. –
To bi bilo u redu,
od strane brkatog, pijanog rođaka,
da i dalje postoji,
njegovo veštačko govno od Jugoslavije.
Ne mogu da radim nešto što ne volim.
Nazovite me lenčugom,
zabole me šta mislite.

VI ste ovo i napravili,
VI ste sve ovo i smislili,
evo vam VAŠ svet onda.
VI ste izmislili novac,
vreme, poslove,
klasifikovali ste ljude,
kao vredne i lenje,
bogate, srednju klasu i siromašne.
VI ste uperili prst u pijanog,
i prozvali ga alkosem,
krstili ste beskućnike u klošare.
Izmislili ste,

umiranje.

Ja ne kažem da sam bolji,
i iznad svih,
kažem samo da nemam pojma,
kog đavola tražim ovde.
Ne, neću se ubiti,
i ne pokušavam,
i nisam slabić.
I prestanite da tražite pažnju!
Ubij se ako nameravaš,
koga je briga?
NJIH sigurno nije.
Prekinite da cmizdrite,
psiholozima i psihijatrima.
Ja nisam jebeni laboratorijski pacov,
nisam jedan od NJIHOVIH eksperimenata!
Ne može da me objasni Frojd,
i gomila kretena,
koji me nisu ni upoznali.
Ne može da me objasni definicija na papiru,
ili glupi Darvin.
Verujte da ste nastali od majmuna,
majmuni.
Jedete, dišete, kenjate, pišate,
jebete se,
baš kao i majmuni.

Uslovljen sam ovim telom,
moram da teglim stotinu kilograma,
kostiju, sala, organa, kože i sranja,
da jedem i pijem, da.
Ali duboko unutra,
ja sam ono što VI niste.
Ono što ste odbili da budete.
Unutra imam iskru besmrtnosti,
koju podižem sve više na površinu,
svime što radim.
Duša je ono što jesam.
Odbaciću jednom ovo potrošno telo,
ovim pesmama i knjigama,
i ljubavlju prema životu.
Nazovite me zelenim,
ismevajte me,
i isprosite pažnju.
Frojdovi pacovi,
i Darvinovi majmuni,
zabole me šta mislite,
samo ćete nahraniti crve.

Sada lakše dišem.

 

Autor: Stefan Stanojević

Fotografija:

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.