Frižider nosim sa sobom

U toj kući u kojoj sam živela
Bilo je par vekova
Stari teget nameštaj
Nova kuhinja
Stari tepisi
Par pokojnika
I još jedna mala kuća u dvorištu
Ta kuća me je sakrivala
Svaki put kada su mi sledile batine
I onda su je zaključali
U dvorištu je živeo zlatni retriver
Star jednu deceniju ljudskog života
Mnogo sam ga volela
Uvek me je tešio i
Šapicama davao do znanja
Da me on neće napustiti
Zvao se Amor
I njega su mi uzeli
Dok sam brojala sekunde u bolnici
U Beogradu
Sve što mi beše drago
Uzimali su mi malo – pomalo
Misleći da neću primetiti
Moje igračke su davali
Nekoj drugoj deci
I moje omiljene haljine
Dvorac za barbike,
Kasete, Diznijeve crtaće
Moje patike
Sve moje su davali
Govoreći da sam sve to prerasla
A sada se pitaju zašto više nisam dete
Godine su mi prolazile u selidbi
U dom – iz doma, u stan – iz stana
I kada su mi uzeli i kuću
Ponela sam samo frižider
To nikada nije bio običan frižider
Na njemu su bile sve moje uspomene
Avanture
Sva moja beznađa
I ono malo parče detinjstva
Koje sam zaboravila
Ljudi to zovu „magneti za frižider“
Nisu to magneti za frižider
To su magneti uspomena
Koje taj frižider jedini dobrovoljno čuva
Zato frižider nosim sa sobom!

Autorka: Nevena Ginger

Fotografija: tumblr.com

nevena-ginger-blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.