21 jun Feniks
Bude me lagane melodije sa radija
Pokušavam da se nateram
Da započnem dan
Ali tek je 11
Sve je tako pospano
Iako Sunce daje znake koliko je živo.
Nikad nisam pisao ujutru
Za to je stvorena noć.
Sada ih provodim u razgovorima
Sa osobom koju ne zanimaju trivijalne gluposti.
Noći postaju lakše
Umem da zaspim sa osmehom.
Glava nije puna sranja
Nemam potrebu da se suočavam sa sobom
Tražeći greške.
Samo se prepuštam svemu što dolazi
Dok jutra i dalje mogu samo da prespavam.
Lepo je upoznati nekog
Kome možeš da pokažeš
omiljena mesta u gradu
u kom posle ponoći ljudi nestaju
Postaje prazno igralište
Za maštovitu decu.
Sada je hodanje po mraku
Manje jezivo
Čak i prija.
Možda ni ne treba svetlosti
U životu
Samo pravi razgovori
trunka razumevanja
Ćutanje
I gledanje u zvezde
Koje ne prestaju da se smeju.
Autor: Stefan Kirilov
Fotografija: tumblr.com
Sorry, the comment form is closed at this time.