Feniks

Bude me lagane melodije sa radija

Pokušavam da se nateram

Da započnem dan

Ali tek je 11

Sve je tako pospano

Iako Sunce daje znake koliko je živo.

Nikad nisam pisao ujutru

Za to je stvorena noć.

Sada ih provodim u razgovorima

Sa osobom koju ne zanimaju trivijalne gluposti.

Noći postaju lakše

Umem da zaspim sa osmehom.

Glava nije puna sranja

Nemam potrebu da se suočavam sa sobom

Tražeći greške.

Samo se prepuštam svemu što dolazi

Dok jutra i dalje mogu samo da prespavam.

Lepo je upoznati nekog

Kome možeš da pokažeš

omiljena mesta u gradu

u kom posle ponoći ljudi nestaju

Postaje prazno igralište

Za maštovitu decu.

Sada je hodanje po mraku

Manje jezivo

Čak i prija.

Možda ni ne treba svetlosti

U životu

Samo pravi razgovori

trunka razumevanja

Ćutanje

I gledanje u zvezde

Koje ne prestaju da se smeju.

Autor: Stefan Kirilov

Fotografija: tumblr.com

feniks-blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.