DVOČAS

 

 

 

Prvi je počeo, a ja mu nekako vratio.
Pokušao je da me šutne, uhvatio
sam mu nogu,
podigao sam ga.

Trebalo ga je baciti na pločice i dokrajčiti, onesposobiti
ali imali smo trinaest
i nisam bio toliko krvožedan
nisam imao petlje.

Stajali smo kao budale u klinču
a u svlačionicu je uletela
razredna.

Držeća žena starog kova,
nastavnica fizičkog pred penzijom.
Histerisala je:

– Šta to radite?!! Šta to radite?!!!  Degenerici jedni !!!

Svi smo stali mirno.
Pred njom smo još uvek stajali mirno.

Onda se začulo.
Iz susedne, ženske svlačionice.
Urlanje.
Lepo se čulo – urlanje, cika
i vrištanje.

Razredna je otrčala tamo.

Potom nam je saopštila da nećemo imati fizičko.
I nismo. Imali smo dvočas
razredne nastave.

Razredna nam je govorila o moralu
teškom životu i nepravedno
nametnutim sankcijama.

Zatim je prešla na Jasenovac.
Puštali su joj filmove na fakultetu.
Crno-bele filmove, kako zadrigle ustaše
muče decu.

Jedan je neuhranjeno dete zgrabio za nogu
i tresnuo ga o zid, ostala je fleka,
govorila nam je.

Držala je monolog, sat i po

i duže.

Njen jedini način da nas zauzda
tog decembarskog dana
1993.

 

 

nasilje

 

Autor: Marko Antić

Fotografije: trebinje059.com, telegraf.rs

Nema komentara

Ostavi komentar