Dve pesme Borisa Borojevića

Računovođe

 

Veselu mrlju

naučila je pusta soba

da ne znači,

da ne liči

 

Neki su se brojevi,

gordo hvalili

kako svima znaju ime,

Pametno lažu sve

osim besne mrlje

 

Ona je gluva jer je čula sve

njen izdisaj nama su reči

Ona je svima zaboravila ime

našim pričama sećamo se nje

 

Izbrojali smo svet

a ostali praznih ruku

 

Sad ličimo na imena

i u zagušljivim sobama

prljavi smo sobom.

 

 

 

 

Zimogrožljiva

 

Hladna je noć

srebri se ulica,

Hladna je,

gole devojke

sahranjuje mraz

 

Dolaze kržljavi sati,

a igračke gledaju zlo

Hladno je,

čuvaj toplinu

kraj herojskog leda

Kad se zamori dan

znaš koliko je hladna,

koliko je večna

 

 

Autor: Boris Borojević

Fotografije: pinterest.com

Nema komentara

Ostavi komentar