Dogodi se.

dogodi se da nećeš
a ustvari hoćeš
a nadaš se da ipak nećeš
i ne znaš šta hoćeš
da li zato ljudi govore „možda“
da bi rekli nešto što ne znači
ni da
ni ne
već otvara mogućnost
za nešto što postoji
a možda ne bi trebalo da postoji
ili samo visi u vazduhu
kao neko obećanje
dato jedne večeri
ili kao tajna
koja ne sme da se spomene
čak ni pred onima kojih se tiče
poput nemog razumevanja
ili prećutnog dogovora
poput nagoveštaja
ili nečega što ne razumeš
ni ti
ni on
niko od vas nije siguran
u sebe
svoje reči
ili postupke
snovi te prodrmaju
i ostave te bespomoćnog i samog
u bunilu
a onda se pitaš
da li je sve to isto tamo
kao ovde
da li i tamo vreme stoji na satu
ili je možda ubrzano
a onda se setiš da nisi ni mario za vreme
već to toga da se bude zajedno
bilo gde
samo zajedno
samo jedno do drugog
i onda se moliš da nije isto kao sa tobom
da drugi ne vide tu stranu njega
koja je bila samo tvoja
dok je bila tvoja
i da ne gleda njih pogledom
kojim je tebe
i da ne dodiruje druge
kao što je tebe
i njima ne govori
rečima koje su samo tvoje
i njegove
i pitaš se koliko je njih posle tebe
volelo njegove oči
usne
jezik
ruke
i imalo njegovu kožu
i obožavalo to telo
kao da je sam Apolon
naučilo napamet
svaki prevoj, svaku poru
i onaj ožiljak na bradi
i ponovo se moliš
da se seća svega što je bilo
i onda se nadaš da ćete se negde
nekada
slučajno sresti
i da će sve biti kao ranije
ili možda
neće
jer je toliko vremena prošlo
možda ćete biti dvoje
koji se pomovo zaljubljuju
u nesavršene savršenosti onog drugog
i pitati se gde je sve otišlo
da li je vredelo prvi put
i naravno da ćeš reći da jeste
i da li će vredeti ovog puta
i naravno da ćeš reći da hoće
i onda sednete na obalu mora
i ćutite
i slušate šta more ima da kaže
i dogovorite se da ponovo počnete
a onda se pitaš
da li je to dobra ideja
iako je pre sat vremena rečeno da jeste
ali opet se pitaš
jer zidovi srca su veliki
a onda te pogleda
onim pogledom
koji toliko voliš
ali nije stvar u pogledu
jer su te i drugi gledali
ali drugi nisu on
i nikada neće biti
i to je sve što ti ikada treba za sreću
vi i more i tišina i….
sve što je ikada bilo
i što će biti

Autorka: Tamara Petković

Fotografija: weheartit.com

tamara.petkovic.blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.