Dođeš mi tako i samo ćutiš.

Dođeš mi tako u nedoba,
Ne biraš mesto, vreme ni dane.
Padneš k’o s neba pa u rebra,
Padaš u meni dok noć ne stane.
Padneš mi tako na pamet.
Na kraju pada – poginem ja.
Ne biraš mesto, vreme ni dane.
I s tobom ćutim sve dok te ima.
Iskapa pogled kroz rupe roletni.
Videla sam te noćas na plafonu.
Dođeš mi tako i samo ćutiš,
Zazubice se hvataju na telefonu.
Strmoglaviš se tako u meni.
Dok noć pada, u meni rominjaš;
Sliva se kiša godine gladne,
Pružam ti obalu jer još me imaš.
I eto, dođeš mi tako u nedoba,
Ne biraš mesto, vreme ni dane.
U mislima se mojim učauriš,
Dođeš mi tako i samo ćutiš.

Autorka: Elena Edrelezi

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.