Dobro sam, samo sam malo umorna

Umorio me oktobar. Opadanje lišća, kiše, pucketanje vatre koja me namjerno mami da je gledam i slušam kako pucketa. Sada je došao novembar. Još teži. Počinju jutarnje magle, hladni jesenji vjetrovi koji već najavljuju snijeg. Izvini, novembre, ali nikada mi nisi bio drag. Previše mi tvoja tmurnost vraća neke davne uspomene koje još nisu isčezle iz mene, a ne volim ni tvoju hladnoću.
Umorio me jutarnji alarm koji svako jutro nagovjesti da je osvanuo još jedan dan za borbu koju vodim već godinama.
Umorilo me ispijanje kafe uz cigaru razmišljajući o pogrešnim odlukama. Povućem dim najviše što mogu misleći da će doprijeti do tih odluka pa da će i one izaći u oblaku dima, ali uzalud…
Umorilo me čekanje buseva koji vječito kasne.
Umorile su me vječite priče o politici, krizi i odlasku odavde.
Umorilo me je i čitanje knjiga, a nekad su mi bile najbolji lijek za sve. Uredno složene na polici gledam ih svaki dan. Mame me, ali ne pričinjavaju isto zadovoljstvo kao nekada.
Umorile su me društvene mreže, lajkovi, fotke, check in-ovi, lažna prijateljstva i osmijesi.
Dobro sam. Ništa me ne boli. Samo malo umorna od svega, ali to prođe. Valjda. Treba mi samo neko mjesto daleko od svega da odspavam ne misleći na alarm koji će zazvoniti za par sati. Ne boli me ništa. Bar ništa fizički. Ove psihičke boli su previše komplikovane.
Nemoj me i ti umoriti, novembre. Molim te, budi tih i brz. Ne donosi ništa loše. Tiho budi, tiho prođi i ustupi mjesto decembru. On je ipak draži i ljepši.

Autorka: Dženeta Hasečić

Fotografija: tumblr.com

dobro-sam-samo-sam-malo-umorna-blacksheep-rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.