Do ljubavi i nazad

– Malo je glupo i neozbiljno što sam se opet zaljubila u tebe.

– Ništa nije glupo kod zaljubljivanja.

– Jesi li ti svestan da smo zajedno izgrickali deceniju?

– Svestan. To je ionako samo osmina onog što ja mislim da s tobom budem.

– Osmina?

– Jeste, osmina. A meni je malo i osmine bureka, a kamoli tvoje ljubavi.

– Šta mu sad ja tu dođem, tepsija bureka sa sirom?

 

Uporedio me je sa hranom, znači i on se ponovo zaljubio u mene.

 

– Kako ćemo samo da se grlimo kad dođem!

– Što se mene tiče, mi se još grlimo od prošlog puta.

 

Zagrljaj od prošlog puta traje više od deset dana. Još nije omlitavio. Još nije ustajao. Miriše na našu kožu. Jednu. Spojenu. Na njegov obraz  i onaj prevoj na vratu, malo ispod uha. Njegov okovratnik nije skinuo moj poljubac u 5h ujutro.

Nema objašnjenja za to kako se čuvamo u porama.

Samo trajemo. Uprkos rastancima.

 

Ljubimo se kad nas niko ne gleda.

 

– Žmu, smešno mi je više ovo naše idi mi dođi mi ljubakanje.

– Nije idi mi dođi mi.

– Nije?

– Ja sam uvek dođi mi. Čak i kad idem.

– A gde ideš kad ideš?

– Do tvog čekanja. Do ljubavi i nazad.

 

 

(Za)ljubimo se. Čekamo se u sebi. I nije teško.

Jer je to čekanje malo naspram onih sedam osmina koje slede.

Sedam osmina ukusnih kao burek.

 

Autorka: Srbijanka Stanković

Izvor fotografija: pinterest.com

 

1 Komentar
  • Pingback:Blacksheep.rs | ne-brini-umišljaš-draga
    Objavljeno 19:00h, 24 januara

    […] Napisala sam kako se najbolje od ljubavi raste. Kako nas samo ljubav čini snažnim. Kako mušku decu treba da mazimo. Kako smo blesavi ako mislimo da postoji bolja tehnika, bolja metoda, ako postoji ma išta bolje OD LJUBAVI. […]