Ditiramb

Ja bih ostala kraj tebe

Da Satiri nisu umješali prste

I sipali mi u krvotok

Kapljicu preostalog vina

I da ti,

Sa najsvetijeg mjesta

Na našem prljavom Balkanu

Nisi poslao pismonošu

Djetinjstvo da mi sruši.

 

O, kako bi samo

To bila divna greška,

Da se mastilo prosulo

U moje oči

Umjesto na papir,

Jer tada ne bih vidjela

Koga sam tako sujevjerno voljela.

Kažeš,

To nisi bio ti,

Kažeš

Znojilo ti se čelo,

Usne sušile

I ruke su ti drhtale.

Kuneš mi se

Da ne znaš

Kakva te je sila ubjedila

Da nas u svetinji ubiješ,

Da tako nevin i čist

Vodom sa mojih usana

Ruke okaljaš.

Lažeš.

 

Ti lažeš,

Kao što si sve do tada slagao

Jer ni sam ne znaš šta je istina

Jer, gdje god se dotakneš

Napipaš laž.

A meni se mećava

Sa gitare u srce prosula,

Sipaju mi vino u punu čašu

Za našim stolom,

Na mjestu koje gleda

Na tuđe srećne porodice,

Božićne ukrase

Koji šap’ću o tebi

I lampice

Čija me svjetlost guši,

K’o što je proljeće ugušlio našu ljubav

Istog dana kada se rodilo.

 

Jesam li rekla ljubav?

K’o da čujem Satire kako se smiju

Dok ih korifej uzalud smiruje.

Ovo sigurno ne piše u scenariju

I nijedna didaskalija ne upućuje na to

Da ću se nakon decenije sjećati.

Umiri se.

Neću se više skrivati tamo

Pod tvojim kapcima

I očima u boji rijeke

U kojoj je Ofelija

Odgovorila na Hamletovu dilemu.

Ipak ne postoje utvare ni dusi.

To ispod kože,

To si samo ti.

Pod jezikom,

Tvoja je riječ,

I ono „zbogom“

Sam si isklesao.

 

Da, bila bi to divna greška,

Ali tinta je izvezla slova

I pismonoša je stigao na vrijeme.

Zato, ispišimo naš epilog,

Sačuvaj za drugu stare dileme

I izbriši me,

Još jednom

Za kraj.

Autorka: Teodora Košarac

Fotografija: weheartit.com

 

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.