03 jul Ditiramb
Ja bih ostala kraj tebe
Da Satiri nisu umješali prste
I sipali mi u krvotok
Kapljicu preostalog vina
I da ti,
Sa najsvetijeg mjesta
Na našem prljavom Balkanu
Nisi poslao pismonošu
Djetinjstvo da mi sruši.
O, kako bi samo
To bila divna greška,
Da se mastilo prosulo
U moje oči
Umjesto na papir,
Jer tada ne bih vidjela
Koga sam tako sujevjerno voljela.
Kažeš,
To nisi bio ti,
Kažeš
Znojilo ti se čelo,
Usne sušile
I ruke su ti drhtale.
Kuneš mi se
Da ne znaš
Kakva te je sila ubjedila
Da nas u svetinji ubiješ,
Da tako nevin i čist
Vodom sa mojih usana
Ruke okaljaš.
Lažeš.
Ti lažeš,
Kao što si sve do tada slagao
Jer ni sam ne znaš šta je istina
Jer, gdje god se dotakneš
Napipaš laž.
A meni se mećava
Sa gitare u srce prosula,
Sipaju mi vino u punu čašu
Za našim stolom,
Na mjestu koje gleda
Na tuđe srećne porodice,
Božićne ukrase
Koji šap’ću o tebi
I lampice
Čija me svjetlost guši,
K’o što je proljeće ugušlio našu ljubav
Istog dana kada se rodilo.
Jesam li rekla ljubav?
K’o da čujem Satire kako se smiju
Dok ih korifej uzalud smiruje.
Ovo sigurno ne piše u scenariju
I nijedna didaskalija ne upućuje na to
Da ću se nakon decenije sjećati.
Umiri se.
Neću se više skrivati tamo
Pod tvojim kapcima
I očima u boji rijeke
U kojoj je Ofelija
Odgovorila na Hamletovu dilemu.
Ipak ne postoje utvare ni dusi.
To ispod kože,
To si samo ti.
Pod jezikom,
Tvoja je riječ,
I ono „zbogom“
Sam si isklesao.
Da, bila bi to divna greška,
Ali tinta je izvezla slova
I pismonoša je stigao na vrijeme.
Zato, ispišimo naš epilog,
Sačuvaj za drugu stare dileme
I izbriši me,
Još jednom
Za kraj.
Autorka: Teodora Košarac
Fotografija: weheartit.com
Sorry, the comment form is closed at this time.