DANI POTONJI

Nastavili dani ‘đe su stali tada,
Nečast s njima i poštenja pedalj, tek,
Od svjetine beskrajne nastade balada,
Nastavili dani ‘đe su stali tada.

Oglasi se hulja i gamad što plazi,
Raspjeva se kamen i čudo postade,
Prokleta crnina zasja u svoj snazi,
Utihnu sva šaren da podjari jade,
Oglasi se hulja i gamad što plazi.

Ikona i portret pod prašinom stoje,
Zaborav, tanano, uzeo je maha,
Gavrani i rovci sve časove broje,
Otelo nevrijeme sjaja im, i daha.
Ikona i portret pod prašinom stoje.

Dokon um se smrači i vrlinu pljunu,
Zgazi tiho ljubav, mraka što ne pozna,
Čovjek diže, gordi, na čovjeka bunu,
Beskrajna mu snaga postade porozna.
Dokon um se smrači i vrlinu pljunu.

Sudbinu dadosmo drugom da ju kroji,
Naivnomu znalcu što si prste bode.
Bez strpljenja vrijeme teško broji,
Misli samo, bena, kada će da ode.
Sudbinu dadosmo drugom da ju kroji.

Pod oblakom hrabrost nestade bez traga,
I svo čojstvo, slijepo što sobom brani,
Kukavica ptica mila nam i draga,
Svi nam glasi ini daleki i neznani.
Pod oblakom hrabrost nestade bez traga.

U bezdan i zaborav nam jaram pade,
Što ga trpismo pet vijekova dugih.
Lagoda nam način života postade,
Čeka, bena, osvajača sebi drugih,
U bezdan i zaborav nam jaram pade.

Ostala nam fantazma alegorična,
Tajni snovi, davni, mis’o što nam rove,
Fantazija neka blesava i dična,
Što napravi od nas, nama samim robove.
Ostala nam fantazma alegorična.

Ne znaju nam djeca san šta je – šta zbilja,
Teški dani rađaju se, kako s njima?
Ne zna sito dijete sav teret obilja,
Ne zna da negdje i gladnih usta ima,
Ne znaju nam djeca san šta je – šta zbilja.

Kojim putem poći kad se snovi sruše,
Nama velikima, pokoljenju našem?
Kuda kada zemlja dođe nam do guše,
Da li Bogu svomu, il’ đavolu vašem?
Kojim putem poći kad se snovi sruše?

ruke-cveće-blacksheep.rs
Autor: Mladen Đurić
Fotografije: tumblr.com
Nema komentara

Ostavi komentar