Da ti uskočim u zagrljaj

Kada sam jako srećna
izrode se u meni neki nemiri,
zasvrbe me prsti,
pobuni mi se srce,
čak i razum poblentavi,
pa se sve zajedno udruži
i tera me da mislim na tebe.
Da te poželim,
da te pozovem,
da ti dođem.
Da se radujemo zajedno,
da mi se nasmeješ očima.
Pa da zaigramo salsu,
bez muzike,
bez obzira što ja ne umem.
Da kažeš – samo se prepusti,
i ja (ti) se samo prepustim.

Kada sam jako srećna,
onako ludo srećna,
želim samo
da ti uskočim u zagrljaj.

Kada sam previše tužna,
kada me sve guši
i krenem da pucam
po svim šavovima,
poželim da dođeš,
da me zakrpiš,
onako kako samo ti umeš,
onako usnama,
onako pogledom.
Pogledom kojim
me uvek ubediš
da će sve biti dobro,
i uvek bude.
Pa da nam spremiš špagete,
sipaš vino,
pustiš neku lekovitu muziku
i skloniš me od sveta.

Kada sam previše tužna,
onako očajno tužna,
želim samo
da ti uskočim u zagrljaj.

Setim te se tako,
samo u dva slučaja,
kada sam ludo srećna
i kada sam očajno tužna,
pa poželim samo
da ti uskočim u zagrljaj.

Autorka: Jovana Ž.

Fotografija: tumblr.com

jovana-z-blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.