Da te uzmem za ruku

Kad šetam sama,
kad nema nigde nikog,
misli me pobede,
pa umesto da oblikujem ja njih
počnu da oblikuju one mene,
u oblike koje si voleo.
Sklone mi pramenove s lica,
pomiluju obraze,
pa šapnu ono tvoje –
Pusti to, blesava glavo.
I ja pustim sve,
osim tebe.
Dok šetam, tako,
misli me opkole,
pa krenu da poskakuju u ritmu,
imitirajući naše korake,
i zaista, na trenutak,
kao da čujem taj zvuk,
i zaista, na trenutak,
kao da si tu.
Kada se nađem u gužvi
navika preuzme tron,
pa krenem prstima tražiti tvoje,
da se ne izgubimo,
ali se setim, ubrzo –
Već smo se izgubili.
Negde si, ko zna,
a znam, tu negde,
i tvoji prsti traže mene.
Pa hodam, tako,
pomalo zbunjeno,
pomalo sluđeno,
pa poželim da si tu,
da te uzmem za ruku.

Autorka: Jovana Ž.

Fotografija: tumblr.com

jovana-z-blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.