Da li bismo ostali isti?

Da li bismo ostali isti kao onda

kad si me držao u naručju na jednom malom trgu

dok čekamo da crveno svetlo ode sa semafora,

a onda me ljubio u svojoj momačkoj sobi

dok se crvena haljina Skye Edwards talasala kao more…?

Da li bismo ostali isti kao tada

kad su nam bore bile samo od smeha

a pege samo od sunca,

kad ti na rukama nisam bila teška,

kad mi na rečima nisi bio stran…?

Da li bismo ostali isti,

ili bi nas smrvili

neplaćeni računi za struju

i tvoja nikad zadovoljna majka,

da li bismo ostali isti,

ili bi nas ubile

sve one sitnice što više ne mogu da stanu

pod zajednički tepih u dnevnoj sobi…?

Reci, reci da ne bismo,

da bi nas stigao umor

od minuta i dana i godina,

od prećutanih reči,

od dece koja plaču,

od svega,

da bismo zaboravili kako se smeje

i kako se ljubi na klupama u parku

i pleše na ulici

uz muziku tuđeg maturskog plesa,

u toploj noći slatko ukradenu.

Reci, i veruj da je tako.

Jer, ako nije,

onda je previše toga

previše velika šteta.

Autorka: Dijana Jelenkov

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.