Da li bi se ljutio da se nikada ne venčamo?

Evo, upravo sam sela u ono moje ćoše kreveta i srčem kafu iz lončeta.

Rekla sam ti da imam gomilu stvari da uradim danas, mada je nedelja, ali sam ipak prvo morala da se smirim i popijem ovu kafu. Uhvatio me neki neizdrž, ne znam koji mi je đavo. Nedostaješ mi.

E, aj mi, života ti, pošalji neku dobru plejlistu. Svašta sam od jutros probala da slušam, al’ me ne drži baš ništa. Probala sam i Zdravka Čolića, pa ti vidi. Falio si mi noćas.

Nekako sam naučila da me namestiš i ušuškaš onako ispred sebe, pa da me onda pitaš: “Je l’ može ovako?” I što mi dozvoljavaš da spavam pored zida, zato što sam nemirnija. I što te nekad toliko išutiram da zamalo padneš s kreveta. Al’ ono, naplatiš ti to sve meni. I to mi nimalo ne smeta. Volim taj naš dogovor da kuva kafu onaj ko se prvi probudi. To bih jutros verovatno bila ja.

Ne volim kad smo ovako razdvojeni, ma koliko kratko to bilo. Kad ne mogu da očekujem da mi priđeš s leđa i ljubiš onaj potez od ramena do ramena na koji se ježim. Tebi je to baš smešno. Isto koliko meni kad ti se prišunjam i uštinem za dupe, pa onako malo poskočiš i skikneš.

Nego, sve nešto razmišljam ovih dana… Je li, dragi, bi li se ti ljutio ako se mi nikada ne bismo venčali?

Šta ti misliš o tome? Da nastavimo da živimo ovako kako smo počeli? Da se budimo zajedno, zajedno ležemo, jedemo, idemo u kupovinu, na svirke, kod prijatelja, tvoje tetke, moje sestre i njenih klinaca? Šetamo kera i gledamo filmove uz one tvoje bruskete? Da mi pomogneš kad obučem haljinu što se zašnirava na leđima, kako ne bih skakala po stanu k’o veverica? Da me gledaš dok se šminkam i lakiram nokte? Ili dolivaš čašu kako bih nastavila da ti pevam novu melodiju koju sam smislila, ili recitujem neki novi stih? Da ti masiram ramena kad vidim da si se skroz povio nad papirima prostrtim po našem trpezarijskom stolu? Teram da se zajedno klatimo, iako ti, kao ne volis da plešeš?

da-li-bi-se-ljutio-da-se-nikad-ne-vencamo-blacksheep-rs

Ako baš hoćeš, možemo da napravimo feštu za sve naše i unajmimo glumca pred kojim ćemo razmeniti zavete. Ja ću se ljudima predstavljati tvojim prezimenom, a na dokumentima neka piše šta god, šta nas to briga. Ostaću tvoja žena, kao što to već jesam.

Jednom možemo da imamo i bebe. To bi baš bilo lepo. Mislim da bismo bili dobar tim nas dvoje kao roditelji.

Ne znam. Ja bih volela da to bude tako. Kaži mi, je l’ bi se ti ljutio?

Ja sam sigurna u nas. Ne bih volela da se trujemo birokratijom. Da ljudi pričaju zašto smo nas dvoje zajedno i kakav nas to interes drži. Ko je od koga bolje prošao. Znaš da me te priče i ne zanimaju. Ali ipak… Udovolji mi. Neka ostane na tome da smo samo iz ljubavi. Znaš da imam gomilu stvari da uradim danas, iako je nedelja… Već sam ispila ovu kafu. Pa mi zato kaži…

Je li… Dragi, da li bi se ljutio ako se nas dvoje nikada ne bismo venčali?

Autorka: Sara Savčić

Fotografija: favim.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.