CRVENO BEZ BOJE

Nasmijano sam rasijan,

Razbacan

Po vazduhu ustalasalom

Od uzdaha

Neopipljivog ukusa.

 

 

Sile koje me drže

Na okupu se raspline,

Pa se malo rasijem

Po listovima

Velikog platana

Ispred njenog doma;

 

 

I po staroj lipi,

Što plače,

I kišu zauzdam

Pa po svemu padnem! –

 

 

Svemir u krug zatvorim,

I zvijezde u čigre

Pretvorim,

Da znaš…

Kada je tu, i svaki ini čas.

 

 

Autor: Mladen Đurić

Fotografija: favim.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.