Crna ovca nedelje: Nikola Mišović

Nikola Mišović je rođen u Beogradu 1992. godine, debitovao je romanom „Lančana reakcija“, a publiku osvojio trilerom „Ubistvo Deda Mraza“. Pitali smo ovog mladog autora da nam kaže nešto više o svom stvaralaštvu:

Da li si zadovoljan reakcijom publike na to što si ubio Deda Mraza?

Veoma sam zadovoljan utiskom koji knjiga izaziva kod čitalaca. Glavni adut romana, kako kažu oni koji su ga pročitali, jesu moralne razapetosti glavnih junaka i nepredvidivost iskušenja kojima sudbina obasipa čestitog Vasilija u njegovoj borbi za spasenje sinovljevog života. Jedino što mi ponekad zasmeta jeste da se pojedinci neupućeni u radnju knjige zakikoću kada čuju sam naziv „Ubistvo Deda Mraza“ i pitaju: „Jel to nešto za decu?“

Šta se krije iza tog ubistva?

Odgovor na drugo pitanje nastavak je odgovora na prvo. Nema ničeg dečijeg u ubistvu Deda Mraza. Dekica u crvenom odelu je metafora za Isusa Hrista koji, prema nekim ubeđenjima u koja i sam delimično verujem, kao simbol morala robova poznatijeg pod nazivom Hrišćanstvo, ima funkciju sedativa korišćenog u svrhe pacifikacije narodnih masa kojima je daleko lakše upravljati kada su sastavljene od pojedinaca sklonih okretanju drugog obraza.

nikola-misovic-blacksheep.rs

Karijeru si započeo trilerima i tvoj prvi roman „Lančana reakcija“ je nešto krajnje neobično. Reci nešto više o njemu. Hoćeš li se držati ovog žanra ili spremaš i nešto novo?

S obzirom na činjenicu da je inspirisana ličnim iskustvom usled pokušaja investitora da prevari moje roditelje prilikom kupovine stana „Lančana reakcija“ je sreća u nesreći koja do detalja opisuje kroz kakve sve poteškoće prolazi jedna kulturna i poštena porodica iz srpske srednje klase kada biva uvučena u vrtlog prevara i manipulacija iz sveta građevinskog kriminala. Pod uslovom da sve teče po planu, novi roman koji bi trebao da bude objavljen sredinom sledeće godine, zove se „Priče iz bordela“. Radi se o autentičnim pričama iz beogradskih bordela kroz koje se opisuje seksualna evolucija anonimnog slikara koji od stidljivog mladića fasciniranog ženskim stopalima postaje najbestidniji bludnik čijem oku je nagost lepšeg pola uobičajena koliko i oblaci na nebu…

Šta bi posavetovao osobu koja tek sada kreće da se upušta u svet pisanja?

Dao bih joj jedini savet koji smatram da je moguće dati nekom ko ulazi u svet pisanja. Da piše.

Baviš se i sportom. Da li je to da bi pridobio žensku publiku ili…?

Treniram šest puta nedeljno. Tri puta teretana, tri puta brazilska džiu-džica… Nije nepoznato da atletska građa može biti prijatna ženskom oku, ali verujem da je kod dama čiju naklonost sam osvojio glavnu ulogu odigralo moje stvaralaštvo jer u svetu književnosti žene su, kao i muškarci, pre svega čitaoci.

nikola-misovic-blacksheep.rs2

Ko su tvoji književni uzori i kojem romanu se rado vraćaš?

Volim Dostojevskog, Gogolja, Bukovskog, Oskara Vajlda, ali kraljem književnosti nazvao bih Egziperija sa njegovim maestralnim „Malim princem“.

Maštaš li jednog dana o svetskoj slavi ili si zadovoljan našim podnebljem?

Mašta nema granica… Naravno da bih voleo svetsku slavu ali sam uvek zadovoljan plodovima koji izniknu iz maksimalnog truda bilo da im je domet do drugog kraja planete ili vrata komšijskog stana.

Zašto si ti crna ovca?

Nisam crna ovca… Mora da si me pomešao sa nekim… 😀 😀 😀

Razgovarao: Uroš Timić

Fotografija: Nikola Mišović

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.