Crna ovca nedelje: Mr.Rabbit

Mr.Rabbit je muzičko čedo šestočlane ekipe koje je spoj svega i svačega i koje ne pita za žanrovska ograničenja. Kažu da je to muzika za repere previše „živaˮ, za metalce previše „repˮ, za džezere previše „jednostavnaˮ, za ostale previše „ozbiljnaˮ, a za njih taman kako treba. Dođite 4. marta u Dom omladine, pa prosudite sami!

Mr.Rabbit je…

Đurđa: Sigurno da je to Zekin nadimak preveden na engleski, tako da zvuči ozbiljnije i nešto manje egoistično. Nešto kao Jellena, samo poetičnije. Pored njega, iza tog imena stoji još pet šargarepica – ali jedna je prava! (Ko ima narandžastu kosu i ženskog je roda?!) Svi smo različiti, što se, čini mi se, i da primetiti kada pogledate naše muzičko čedo koje je spoj svega i svačega i koje ne pita za žanrovska ograničenja.

Aleksandar: Grupa šest zgubidana koji nemaju pametnija posla od tamburanja po podrumima. Šalu na stranu, ali zaista jesmo grupa entuzijasta, čim sviramo na ovim geografskim prostorima ovakvu muziku (za repere previše „živuˮ, za metalce previše „repˮ, za džezere previše „jednostavnuˮ, a za ostale previše „ozbiljnuˮ).

mr.rabbit1.blacksheep.rs

Sve je počelo…

Đurđa: Zeka je rešio da okupi dobre muzičare koji će njegovu već formiranu zamisao da, uz određena prilagođavanja, realizuju i nastave da razvijaju, a, najzad, i da je reprezentuju publici, podarivši joj tako onaj suštinski oblik postojanja: svirku uživo.

Aleksandar: Zvanično, sve je krenulo početkom 2013. godine. Otprilike onda kada smo svi došli u Beograd na studije. A ideja i prvi snimci potiču još s početka srednje škole.

Solo i u grupi…

Đurđa: Kolektivna meditacija mora biti efektnija od individualne.

Aleksandar: Solo je uvek lakše za organizaciju. Ali rad sa ljudima i taj osećaj na bini s bendom je nezamenljiv.

mr.rabbit2.blacksheep.rs

Prva pesma…

Đurđa: Jedna od prvih Zekinih pesama je „pozajmilaˮ svoju temu za moj pismeni zadatak u prvoj godini srednje škole. Mislim da se tad nismo ni poznavali.

Aleksandar: Uf, ko će se setiti… Ako mislite na prvu pesmu ikad snimljenu, onda je to bilo nešto s ljubavnom tematikom, sklepano u ormaru na starom kasetofonu, ako se dobro sećam. Ako se misli na prvu pesmu Mr.Rabbit projekta, onda je to bilo u našem malom kućnom studiju (koji više ne postoji ).

Prvi spot…

Đurđa: Nisam bila deo ekipe tada, ali – hej narode, naš Valjevac je izbacio spot!

Aleksandar: Prvi spot Mr.Rabbit-a jeste onaj za pesmu „Noćna Luka Brodovaˮ s istoimenog albuma. Snimanje je baš dugo trajalo, pa je tu bilo svačega. Od grupe znatiželjnih penzionera kojima nije bilo jasno šta se u njihovoj blizini dešava, preko pijanog čuvara koji je mislio da fotoaparatom pecamo bez dozvole, do začuđene prodavačice, kada su Srđan i Marko maskirani u prosjake uredno izvadili novčanike da plate račun.

mr.rabbit.blacksheep.rs
Prvi nastup…

Đurđa: Zašto svi ovi ljudi i dalje gledaju u mene? Ta, ja sam svoj deo otpevala – šta sad?! Šta da radim s rukama, kako da se pomeram, šta mi inače rade noge kada na to ne mislim? Smej se, smej se! Eno mi mame u publici; ćao, mama!

Aleksandar: To je bilo pre nešto više od 8 godina. Sećam se da mi je najveća frka bila kako zapamtiti tolike tekstove. Ali nevezano za prvi nastup, nikada neću zaboraviti trenutak kada smo na jednoj svirci sa bendom Ira, basista i ja propali kroz binu.

Dom omladine 4. mart…

Đurđa: Dođi, vidi, pobedi.

Aleksandar: Tako je, subota, 4. mart, Klub Doma omladine Beograda. Promovišemo naš novi album (ali i stari), gostuju nam saradnici sa oba albuma, gostuje nam Tremendum… Pripremamo dobru svirku i obećavamo dobru atmosferu! Svi su dobrodošli.

Saradnja sa Sanjom (Zaa) i Jovanom (Mašta Bašta)…

Đurđa: Svi smo se nekako slučajno upoznali i združili (recimo, fakultet je spojio Jovana i Zeku, a Sanju i mene), a gde god zgodno mesto nađeš – tu pesmu posadi.

Aleksandar: Joca je moj kolega s faksa. Tu smo se upoznali i ta saradnja je došla nekako potpuno prirodno. Kasnije smo sarađivali na novom albumu i sa Andrijom (saksofonista Mašte Bašte). Što se Sanje tiče, takođe je ranije poznanstvo i  drugarstvo prethodilo saradnji.

Poređenja sa Marčelom i Filterima…

Đurđa: „Mnogi kažu: puter nije zdrav, a ja im kažem: bako, pusti me na miru.ˮ Kao neko ko voli Marčela i upoznat je sa njegovim stvaralaštvom, mogu reći da je to poređenje površno i da valja posvetiti malo više pažnje i jednima i drugima.

Aleksandar: Lepo je kad te porede sa nečim što valja. Međutim, osim činjenice da živimo u istoj sredini i da se služimo istim „vokalnim žanrom“, mi nemamo mnogo toga zajedničkog. Za ovo prvo nas vezuje tematika, a za drugo mestimična sličnost u zvuku. Ali muzički pristup i hajd‘ da kažemo filozofija koja se vezuje za nas, sasvim je drugačija, da ne kažem ponekad i potpuno suprotna. Ipak, ja lično imam veliko poštovanje za tu ekipu i za ono što su oni napravili na našoj sceni. I poštujem način na koji su muzički evoluirali. Što se saradnje tiče, bilo je neke reči o tome sada kada smo radili novi album, međutim to ćemo ipak ostaviti za neku budućnost… Možda.

Mi smo crne ovce jer…

Đurđa: Volimo da blejimo na litici i gledamo široko, a ne samo u gomilu belog runa oko nas.

Aleksandar: …smo devedesetih, kao bebe, upali u kofu s crnom bojom. ☺

Razgovarala: Sanja Janković

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.