Crna ovca nedelje: Milan Miki Aranđelović

Pisac, novinar, porno model, striper… Čemu daješ prioritet?
Dok sve može da se lepo rasporedi, nema potrebe za odbacivanjem bilo čega, odnosno za stvaranjem prioriteta. Ovo naročito važi za osobe sa skromnim prohtevima poput mene. Kada je Gospod, u svojoj svemoći, razdvojio svetlo od teme i stvorio noć i dan omogućio je meni, rabu božijem, da se danju bavim pisanjem i novinarstvom, a noću modeliranjem i striptiziranjem. Da na raspolaganju imam samo dan ili samo noć verujem da bi moj, kao i svačiji, život krenuo nekim drugim tokom u potrazi za prioritetima. Da nema dana ne bi bilo ni fotosinteze, a samim tim ni prelepih cvetova koje ukrašavaju našu planetu, a bez noći ne bi bilo snova koji takođe obogaćuju naše živote čineći ih čudesnijim. A snovi su potrebni čovečanstvu, jer sve što smo ostvarili prvo smo odsanjali.

intervju-blacksheep.rs

Pored navedenog, znamo i da si popularan u svetu tvitovanja. Odakle crpiš inspiraciju za tvitove koje objavljuješ više puta dnevno i da li to ume ponekad da te iscrpi?
Preciznije bi bilo reći da sam veoma nepopularan u svetu tvitovanja. Od onih sam tviteraša koje ljudi definitivno čitaju, što mi rado i otkriju prilikom upoznavanja ili razgovora u fizičkom svetu, ali čiji se tvitovi veoma malo šeruju i „srcaju“ u virtuelnoj realnosti. Ipak, nadam se da stavovima iznetim na Tviteru ohrabrujem usamljene pojedince i pojedinke, velikih duša u malim sredinama, čineći da se osećaju manje usamljeni u svojim neobičnim idejama i stavovima o životu, univerzumu i svemu ostalom. Inspiraciju za tvitove crpim iz svakodnevnog života. Najčešće hvatajući beleške tokom gledanja Dnevnika 2 RTS-a. Nepopularno tvitovanje ume da iscrpi jer zahteva neprekidno razmišljanje. Mislim da ću jednog dana morati da se odmorim od ovog napornog procesa razmišljanja. Verujem da će se taj godišnji odmor, ta fešta nerazmišljanja, zvati smrt.

A odakle crpiš inspiraciju za romane?
Moji romani su zapravo zbirka mojih tvitova spojenih u jednu priču sa kontinuiranim likovima, dijalozima i opisima seksa i liturgija u funkciji priče. Romani su razrada onoga što pišem na Tviteru, tako da i inspiraciju za romane tražim na istim izvorima kao i za tvitove, dakle u Drugim dnevnicima RTS-a, njihovim vernicima, kao i u kaurinima svevladajuće koalicije.

labudoliki-labudovi-moraju-umreti-blacksheep.rs

„Labudoliki paunovi moraju umreti“ je tvoj roman prvenac kojim si stupio na književnu scenu, a „Baladom meda i krvi“ si utvrdio mesto satiričara. A da ti živiš u svom romanu, kojem staležu bi pripadao?
Izbeglicama iz romana! Ma koliko delovala kao magična i čarobna mesta u kojima se odvija radnja romana ona nisu zdrava mesta za život normalnih ljudi. Šta misliš odakle potiču brojna čudovišta koja iskaču sa stranica mojih književnih rukotvorina? Niko se nije rodio kao zombi, veštica, vampir, raspevani kaktus, Časna Starleta, pas rata ili ratnohuškački novinar i spisatelj. Čudovišta se ne rađaju, već se stvaraju. Monstrumi nastaju planski u okruženjima laboratorija ludih naučnika ili stihijski u društvima kakva postoje u mojim romanima. Ako već ne bih mogao da postanem izbeglica iz romana, onda bih svakako želeo da postanem sasvim običan perverznjak iz romana „Labudoliki paunovi moraju umreti“. Perverzija mi deluje kao prilično subverzivna rabota u tom svetu.

Koju poznatu ličnost danas ceniš u Srbiji?
Dubravka Stojanović, čije su teze o „zaveri elita“ odlučujuće doprinele oblikovanju radnje mojih romana, Vesna Pešić, Stevan Filipović, Predrag Azdejković, Marko Vidojković… Dok su bili živi izuzetno sam cenio Mirka Đorđevića i profesora Ljubišu Rajića. Ovde pričamo o poznatim ličnostima, dok u senci, van očiju šire javnosti, radi prava armija vrednih i sjajnih ljudi koje izuzetno cenim i poštujem.

baladamedaikrvi-blacksheep.rs
Da li se bojiš da će se tvoje jasno aludiranje u romanima na današnja dešavanja i današnje ličnosti pogrešno protumačiti i da pojedinci mogu i da se naljute?
U romanima se uglavnom bavim društvenim fenomenima, a ne konkretnim ljudima. Tako da iako neki junaci ili događaji u romanima neodoljivo podsećaju na neke „junake“ ili „događanja naroda“ našeg doba sve to zapravo treba posmatrati sa određene distance. Za potrebe priče i onoga što sam želeo da poručim od neke stvarne ličnosti sam pozajmio glas, od neke stas, ali to zapravo nisu one. Mislim da je odgonetanje na koga sam zapravo mislio u romanima zanimljiva igra za čitaoce poput one „Pronađite Valda“ gde se pravo uživanje nalazi u istraživanju ilustracije, otkrivanju svakakvih čudesa na njoj, a ne u konačnom lociranju osobe za kojom se traga.

Na sajtu „Bookvar“ čiji si urednik postoji rubrika „Čitanje je seksi“ zahvaljujući kojoj si privukao pažnju mnogim čitateljkama i čitaocima, pa i sam osvanuo na raznim portalima kao „pisac koji se slika go“. Da li je za tebe čitanje stvarno seksi? Ima li to povezanost sa time da smatraš da je najbitnija, kod čoveka, zapravo, inteligencija?
Evolucija nas uči da je inteligencija seksi. Poznato je da dame biraju. I tako, u svojevrsnom plesu evolucije dame su prvo birale ribe dovoljno maštovite da zamisle život van vode i dovoljno inteligentne da izađu iz nje. Dosta kasnije dame su birale dlakave mužijake dovoljno maštovite da zamisle kako je život na zemlji moguć i dovoljno hrabre i inteligentne da siđu sa drveta. Sa druge strane, ako uporedimo dužinu polnih organa primata videćemo da su dame birale inteligentne mužijake, ali da ni njihovi fizički atributi nisu bili zanemareni na ovom svojevrsnom olimpijskom takmičenju u evoluciji. Tako da bih odgovor na pitanje šta je seksi potražio negde na pola puta, između telesnog i duhovnog. Seksi je trenutak u kome duša vodi ljubav sa telom.

intervju-blacksheep.rs3

Od navedenog, čemu daješ prioritet i šta te najviše opušta? Pisanje romana, tvitovanje, vođenje portala ili nešto sasvim treće?
Ono što me najviše opušta, zabavlja i, pre svega, čini živim jeste sama kreativnost. Čin u kome izražavam samog sebe kroz kreaciju. A da li je u pitanju pisanje romana, tvitovanje, pisanje novinskih članaka to je manje važno i stvar ličnog izbora pojedinca. I generalno, samoostvarenje i je ono što ljude čini srećnim u životu, dok ih lična neostvarenost čini frustriranim i nesrećnim. Sreća je kada možeš da pogledaš u ogledalo i da u njemu vidiš sebe.

Zašto si ti crna ovca?
Sve je počelo kada smo na školskoj ekskurziji posetili jedan poljoprivredni kombinat stočarskog tipa i vunenog opredeljenja gde se desio incident prilikom kojeg me je ugrizla radioaktivna crna ovca.

Razgovarao: Uroš Timić

Fotografije: Milan Miki Aranđelović

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.