Crna ovca nedelje: Goran Vučićević

Goran Vučićević je rođen 1970. u Čoki (Severni Banat). Kasnije ga put nanosi u Novi Sad gde sa svojom porodicom danas živi. Ostvaren je kao suprug i roditelj. Ljubav prema šetnji i prirodi upoznaje ga sa fotografijom kojom danas svedoči o svojoj nadarenosti da u prirodi prepozna njene najlepše predele i trenutke. Kao neko ko svojom fotografijom podeseća na lepotu i važnost prirode (prema kojoj uglavnom neodgovorno postupamo) učinilo nam se neophodnim da porazgovaramo sa Goranom na temu stvaranja, prirode i fotografije.

goran.vucicevic.blacksheep.rs

Navodiš kako se tvoja ljubav prema fotografiji rađa iz potupno druge strasti: iz ljubavi prema prirodi i šetnji. Interesuje me da li si i ranije, pre šetnji koje su te navodile na fotografiju, pokazivao određenu sklonost prema fotografisanju?

Mogu reći da me nikad nije preterano interesovala fotografija, analogna mi je bila komplikovana zbog samog tehnološkog procesa, a digitalna mi se činila previše jednostavnom i dostupnom. Sve dok se i sam nisam počeo baviti ozbiljnije svim elementima fotografije potcenjivao sam fotografe, mada moram priznati da mi ni danas iz ove perspektive pretencioznost nekih fotografa nije baš mila i draga…i dalje mislim da je dobra fotografija rezultat: dobre opreme + dobre kompozicije + dobrog osvetljenja + ono nešto.

Izdvaja te to što si samouk; takođe navodiš da si dosta vremena i energije uložio u potrazi za svojim ličnim, originalnim, izrazom – koliko se tvoje fotografije danas razlikuju od onih prvih napravljenih i zbog čega?

Danas svako može da fotografiše zahvaljujući mobilnim telefonima, a takođe je sve odmah i vidljivo na društvenim mrežama i čini mi se da je to najviše uticalo na izuzetno povećanje interesovanja za fotografiju i proces fotografisanja, pa sam i ja tako nekako krenuo ozbiljnije, mada sam pre mobilnog telefona koristio dugo obične digitalne fotoaparate fotografije porodice i sa putovanja.

Ja sam osoba koja „kada se na nešto primi“ prilično strasno pristupi celoj stvari, pa je tako i sa fotografijom i mogu reći da se prve fotografije od sadašnjih razlikuju po svemu – što zbog savladavanja tehnike i teorije, što zbog same evolucije kompozicije i estetike koja se odvijala „u oku“.

goran.vucicevic1.blacksheep.rs

Kako se, dakle, tvoj rad razvijao? Šta je uticalo i šta možda još uvek utiče na razvoj i promene tvog rada?

Nakon što sam uvideo koja su ograničenja aparata na mobilnom telefonu uzimam prvi ozbiljniji aparat i to kompaktni Olimpus kod kog se prvi put upoznajem sa pojmovima ekspozicije, fokusa i svega ostalog, ali za 6 meseci uviđam i njegova ograničenja i uzimam prvi DSLR aparat, jer mislim da je on minimalan uslov u tehničkom smislu za dobru fotografiju. Sve svoje fotografije od početka snimam isključivo u RAW formatu, a za „razvijanje“ sam koristio raznorazne softvere, da bih na kraju ostao na pomalo kod nas egzotičnom DX Optix-u. Posle puno eksperimentisanja došao sam do nekog stila gde u zavisnosti od uslova u kojim je fotografija nastala primenjujem različite korekcije osnovnih parametara, bez ikakve foto montaže, igre sa lejerima i sl. Svakoj fotografiji pristupam „od nule“ i tražim način da je napravim uzbudljivijom, što često zavisi i od mog trenutnog raspoloženja. Smetaju mi fotografije koje su „preobrađene“ i koje kada pogledaš jednu bude super, ali kada ih pogledaš deset zaredom bude ti loše. Jako mi je drago što ljudi mogu da pogledaju i 30 mojih fotografija i da im se sa zadovoljstvom vrate.

goran.vucicevic2.blacksheep.rs

Misliš li da kroz tehnološki razvoj (dostupnost materijala) doživljavamo banalizaciju fotografije ili naprotiv?

Ne, mislim da to ima i dobre i loše strane, ali je sigurno da je stara dobra analogna fotografija postala istorija. Dobro je što je tehnološki razvoj doneo masovnost, a iz masovnosti obično ispliva i kvalitet, a loše je što se polako gube kriterijumi koji određuju dobru fotografiju i sve je uglavnom „na prvu loptu“.

Kao neko ko dosta vremena provodi u prirodi možeš li nam reći kakav je tvoj odnos prema sredini? Da li i koliko često srećeš ugrožene i zagađene predele?

Trudim se prvenstveno da svom detetu pružam pravi primer kada je u pitanju ljubav prema prirodi koja je za mene i bukvalno lek i rešenje za zdrav i normalan život. Naravno, nemaju svi takav odnos prema prirodi i stalno nailazim na divlje deponije i primere ljudskog nemara. Mislim da nam to nije urođeno kao narodu, već je posledica perioda ubrzane industrijalizacije i pada svih moralnih vrednosti u prethodnom burnom periodu.

goran.vucicevic3.blacksheep.rs

Da li te uvek jednako osećanje navede da ponovo fotografišeš?

Da, osećaj je sličan ovisnosti sa kojom imam dovoljno iskustva da mogu da je prepoznam. Nekad je fotografisanje cilj šetnji, a nekad samo posledica – uglavnom iza svake moje fotografije stoji puno pređenih km (što peške, što autom) i dosta znoja i lokacije su neodvojivi deo priče. Želja da ispričam priču uz fotografije je takođe nešto što me motiviše.

Kada fotografišeš, šta ti zapravo krotiš? Da li su to mesta, vreme ili emocija nastala usled susreta sa određenim mestom, predelom, trenutkom…?

Da, pokušavam da zarobim taj osećaj, ali naravno da je to nemoguće. Interesantno je koliko se različito interpretiraju moje fotografije u zavisnosti od ličnosti posmatrača, ali svi oni nekako ističu liniju bajkovitosti i ponekad nekih mračnih tonova. Mislim da svi prepoznaju moju želju da ovaj svet bude lepši u našim očima iako to što vide kod mene nije ni blizu stvarnoj lepoti. Nisu svi ni u mogućnosti da obilaze mesta koja ja obilazim, ali sam mnoge pokrenuo i inspirisao i zbog toga sam jako zadovoljan.

goran.vucicevic5.blacksheep.rs

I za kraj zašto si ti Crna Ovca?

Ne znam, možda ponajviše zbog stalnog osećaja nerazumevanja za ono što mislim i osećam koje me prati kroz ceo život. Imam neki svoj put koji nimalo nije bio utaban, već sa puno lomova i rezova i jeste bio put kojim se ređe ide. I dalje me interesuje puno toga u životu i mogu reći da sam ja jedna mnogo radoznala crna ovca.

  • Više fotografija Gorana Vučićevića možete pronaći na FB stranici: Goran Vučićević – pogled na svet kroz objektiv

Razgovarala: Elena Ederlezi

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.