27 mar Crna ovca nedelje: Božo Vrećo

Dok svojom pojavom krči put sebi sličnima, rušeći olako svojim darom i lepotom zidine predrasuda, svojim raskošnim glasom uverava kako je pesma potpuna i bez pratnje muzike. Umetnik, muzičar, čovek koji je osvežio sevdalinku i verovatno zauvek istu učinio prepoznatljivom po sebi – Božo Vrećo govori o svom zvanju, stvaralaštvu i odnosu s umetnošću:

Birao si muzikči žanr za koji se moglo reći kako je okončan. Šta je uslovilo tvoj put prema sevdalinki i koliko je bilo hrabro opredeliti se za vrstu muzike koja je do tebe, može se reći, stagnirala?

Sevdalinka me spasila od pogrešnih odluka, upotpunila moj život, zacijelila rane i osnažila,

nisam ni na što drugo mislio sem na to da pjevam i da moja pjesma bude i drugim ljudima melem na srcu i duši. Kada vjerujete u svoj san on se i ostvari, Bog i cijeli univerzum vam pomažu u tome i vaše je samo da date sve od sebe i istrajete. Sevdah je moja misija i cijeli moj život, sve je podređeno mojim koncertima i stvaranju mojih novih sevdalinki…

Ako uzmemo u obzir da je svedalinka jedna emotivno angažovana pesma koja nosi u sebi težinu tamne strane ljubavi – koliko je interpretacija sevdalinki zahtevna? Traže li od tebe emociju koja oronjava da bi bile izvedene?

Apsolutno, sevdah nije za svakog niti da ga pjeva niti da ga sluša, jako je zahtjevna i emotivno i vokalno, pa me i zbog toga ponajviše privukla k sebi, jer moj kastrato glas upravo pogoduje bezrodnosti sevdalinke i njenoj dualnoj energiji koja nam je istovjetna, svaki put sam na sceni svim svojim bićem dijelom te pjesme koju izvodim, jer istinitošću svojih emocija vi zapravo sve govorite i ta iskrenost i snaga plijeni i daje drugima osjećaj slobode koje je najveće blago koje imamo.

Ljudi kažu da ih potpuno opčini moj glas, moja sloboda življenja i spontanost te tako osjećaju kao da im je pao kamen sa srca poslije mog koncerta, a to je zaista najveći kompliment koji vam mogu dati.

Autor si nedavno objavljene knjige Mila. Postojalo je verovatno nešto što nije moglo biti uokvireno ni pesmom ni albumom – šta je to u tebi što je zasluživalo prostor knjige?

Znate kako, moja knjiga Mila koja je rasprodata u prvom tiražu proputovala je već svijet i svuda je ljudi jako vole i poklanjaju sebi dragim osobama, posvećena mojoj majci i neodvojiva sa sevdahom sa kojim ja živim, ona je i moj dnevnik i pismo ljubavi i molitva i pjesma koju pjevate da se sačuvate od svih zala, ukratko talisman i priča o tome kako svjetlost uvijek nadvlada tamu ma kako teško bilo i ma kakva iskušenja da su pred vama,

veza između mene i moje majčice je mnogima pomogla  da shvate suštinu života i shvate koliko je zapravo ljubav bitna, voljeti sebe i svoju majku, koja je oduvijek bila moja potpora i neko ko me nikad nije pokušavao promjeniti, govorila bi, rodila sam te upravo takvog i ne dozvoli da ti sitne duše stanu na put, nikog ne gazi na tom putu al’ zato preskoči poput srne svo zlo koje ti ide u susret i ne boj se, Bog te voli i čuva.

Veruješ li u to da stvaralaštvu prethodi određena poljuljanost u unutrašnjosti čoveka? Šta je to što te nagonski tera da stvaraš i šta zauzvrat stvoreno tebi čini?

Bitno je istrajati i slušati i osluškivati sebe, najprije u sebi pronalaziti inspiraciju i iz nje stvarati, ona vam daje podstrek i smisao u svemu, okruženi smo granicama, uslovljenošću, ljubomorom, prezirom, osudama i konzervatizmom, fanatizmom, uskogrudošću i lažima, kad pobjegnete svojim stvaranjem i bitisanjem od svega toga  tek tada ste umjetnik.

Koliko je bilo zahtevno održati i odnegovati tvoju obdarenost i umetničku posebnost? Da li je zahtevno bilo biti Božo Vrećo u poslu i svakodnevnici?

Generalno je teško biti svoj bez da vas neko mjenja uslovljava i kleše po nekoj svojoj zamisli, to je posao Boga ne ljudi, sve što je trebalo  oblikivati već je u meni.

Ja sam sretan sa svim što jesam i stvaram, i to se i osjeti, i snaga i ljubav i moć osobe koja živi svojom sa svojom dualnošću i glasom krči put gdje god da krene, jako sam zahvalan Svevišnjem na tome.

Da si mogao biti emocija – koju bi i zašto birao?

Itekako sam satkan od emocija a često kažem da je tuga mnogo jaka veza među nama nego i sama ljubav, ta tuga nas spaja i te suze su lijek.

Nedavno si se vratio sa koncerta održanog u Belgiji za kojim će slediti još niz koncerata u Evropi. Koji su tvoji dalji poduhvati i ciljevi?

Jako puno festivala, prekrasnih tvrđava na kojima ću pjevati, koncertnih dvorana širom Evrope, novi spot, nova knjiga koncem godine i još puno toga na što i sam čekam odgovor ili naprosto čekam da se nenadano desi i usreći me.

Preuzeo si Sevdalinku kakva je bila ostavljena u vremenu. Gde je i kako vidiš ako je sagledavaš kroz svoje dalje stvaranje?

Vidim je najprije zaštićenu UNESCO-m a kroz svoje stvaranje dijelom world music platforme jer je ona napustila i tekstualno i vokalno i aranžmanski bilo kakva ograničenja i stroge forme, moje pjesme su pjesme srca i ma kojim jezikom da pričate, dio su vas i vaše ljubavi i čežnje.

I za kraj, zašto si ti Crna Ovca?

Ako je biti slobodan i živjeti slobodno, stvarati nesputano i svim srcem,  ako je to odvažnost koja nosi osudu društva koje živi tuđe živote i utapa se u sopstvenoj nesreći, onda biram da budem crna ovca doživotno jer sam sretan i voljen i slobodan, a to nema cijenu i ne bih se mijenjao sa kamenjem koje drugi kotrlja i šuta kako mu se prohtije.

Razgovarala: Elena Ederlezi