27 avg Čovjek koji nije znao da voli

Jeste li ikada zavoljeli nekoga ko nema srca? Znate, postoje ljudi koji se rode samo sa jednim bubregom. Postoje i oni kojima je Bog zaboravio dati pravo srce. Znam da zvuči nestvarno ali zaista je tako. Kod njih nešto drugo obavlja funkciju srca, neka metalna spravica pumpa krv i radi sve što bi trebalo srce. Ali ne radi jednu stvar, ne reagira poput srca. Takvima vrijeme nikada ne stane. Oni ne čuju krila ptice kada ugledaju nestvarnu djevojku na ulici. Jer oni u njenim uvojcima ne vide ništa neobično ni izvanzemaljsko. U njihovoj utrobi ne spavaju leptirovi. Rijetko se i smiješe. Hladni su. Baš poput robota. Pored cvjećare prolaze kao pored ribarnice. Ne zanima ih ni poezija ni note Yanna Tiersena. U tome ne vide, ama baš, nikakvu ljepotu. Čitaju dnevnu štampu i stručnu literaturu. Gledaju isključivo dokumentarne filmove. Jedu na vrijeme i nose ispeglane stvari.

I onda, najgore što može da vam se desi jeste da vaši leptirovi polude kada na ulici ugledate jednog od njih. Ne, vi ne možete znati da on nema srce. Čujete samo prepuno nebo krila svih rajskih ptica. Oko vas se sve pretvara u pupoljke koji se otvaraju. Kao u Vianovom Mood Indigu, svijet postaje čarolija. A Bog sjedi na nebu i gleda vas i pita se gdje se desila greška u stvaranju svijeta pa se baš to dvoje srelo. Jer nakon par prvih sastanaka sve izgleda sasvim normalno. On bez emocija i ona sa prepuno njih, svako u svojim mislima misli da je to to.

Ali sve će se raspršiti kada ona njemu pošalje Godardov film Une femme est une femme, misleći da on zna šta je metafora i da će shvatiti koliko je svijet čaroban. Zanosna i lepršava poput Odri Tatu u svim romantičnim filmovima, iščekuje njegovo oduševljenje i onda dobije poruku u kojoj otkrije da je zaljubljena u jednog od njih, u čovjeka koji ne zna da voli.

Za to vrijeme, Bog maše glavom pitajući se kako popraviti stvar. A bio je siguran da je u neke grudi stavio po dva srca, baš zbog ovih koji ga nemaju… Možda i jeste. Možda zato ona ostaje i dalje u ovoj priči čekajući sretan kraj poput Anđele u Godardovom filmu…

Autorka: Luna H.

Fotografija: tumblr.com