Čovek koji je umeo da pronađe vodu u pustinji

Bio jednom jedan sasvim običan čovek, koji je živeo sasvim običnim životom u jednoj državici. Izgledom i ponašanjem se savršeno uklapao u masu. Međutim, jednog dana desilo se nešto što mu je izmenilo život.

Pilot aviona, kojim je išao na letovanje bio je prisiljen usled kvara motora da prizemlji letelicu u pustinji. Dok su drugi paničili taj običan čovek je bio smiren i uporan da pronađe vodu koja je bila preko potrebna za opstanak do dolaska spasilačke ekipe. Upornost mu je se isplatila i pronašao je oazu. Vratio se u domovinu kao slavan čovek, čiji su podvig svi prepričavali. Međutim, pet minuta njegove slave je brzo prošlo, a to mu se ni malo nije svidelo. Pitao se: „Zašto bi me znali kao običnog čoveka, kada me mogu znati kao čoveka sposobnog da nađe vodu u pustinji?“ Nije mu dugo trebalo da se odluči da ponovo okuša sreću. Skupio je novac i otišao u Afriku. Svi su ga zbog toga smatrali ludakom, ali on je ispred sebe imao jasan cilj. I uradio je to što mu je i bilo u planu. Još jednom je pronašao vodu u pustinji. Vratio se sa dokazima u domovinu. Opet, smatrali su da je imao sreće. Ne, nije to bio razlog da se treći put vrati u pustinju. Razlog je bio taj što je bio uveren u svoj talenat. Otišao je u pustinju i ponovo našao vodu. U domovini se slika počela menjati, jedan po jedan čovek počeo je da veruje u njegove sposobnosti. Išao je iznova i iznova i uvek se vraćao u domovinu sa dokazima. Oduševljavao je sve kod kuće. Međutim, želeo je ponovo da ide. U tome je video svoj život, pa je bio spreman da vidi i svoju smrt. Što je i video jednom prilikom u pustinji.

S obzirom na to da je jedva uspeo da skrpi dovoljno novca za avion bio je prilično nesrećan kada je tog dana sleteo na aerodrom u Africi. Turbulencije za vreme leta potpuno su ga uznemirile. Uz sve to više od sata je čekao da dođe automobil, koji je trebalo da ga preveze do pustinje. Na ivici peska već je mogao da ujeda od besa, jer mu je vozač tokom celog puta na jako lošem engleskom zvocao da je danas prepopasno ulaziti u pustinju jer duva jak vetar. Kada su stigli samo je odmahnuo glavom, pozdravio vozača i krenuo u more peska. Iz tog pohoda nikada se nije vratio. Mislio je da je gospodario peskom, ali taj pesak je ipak savladao njega. Šta je jedan čovek, ma koliko velik bio, naspram mora peska?

U domovini živeo je još neko vreme u pričama sugrađana. Međutim, polako ali sigurno je potonuo u zaborav čovek koji je mogao da nađe vodu u Sahari.

Aleksa Rajčević

Izvor fotografija: pinterest.com

Nema komentara

Ostavi komentar