18 mar Ciklus: Tvoje su usne lijepe poput Isusovih

 

Prsti

 

Prsti

otoci sivih prstiju

naprasno tužni mladići

spavaju pokraj ceste

njihova obojena čela

gore na limenim terenima.

U epicentru nepripadanja

nedostajanja

Nepomirljivost i čežnja

puni jastuci provincijskog vazduha

Grlati dječaci

svoje trbuhe

nude nebu

Prsti

otoci sivih prstiju

ulijepljenih u čvornata rebra

Sami sa sobom

mladići isparavaju

 

 

 

Tvoje su usne lijepe poput Isusovih

 

Jesi li ćutao

prije nego što se voda sručila u uši

nisi se okretao tražeći maramice

pod dušecima

tebe su izabrali da budeš

topot njihovog bijesa

jasna slika čovjeka na izdisaju

svake minute po jedan rez

i noge i podlaktice i noge i podlaktice

Tvoje su usne lijepe

poput Isusovih

u njemu bio si, ostaćeš i opstaćeš

do narednog smaka

tjelesne apokalipse

Razoružavajuće je kako samo postojiš

Nenametljiv, nezaljubljen

podoban

Uloguj se, uključi kameru

Skupi šake, raširi noge

Ovo je naše vrijeme

a ono je usporeno i fino

kao kada prvi put prozbori Bog

goluždrava beba

u mravljem koritu

 

 

Pas

 

Vodiš ga sa sobom

liže ti ruke, vrat i leđa

tvoj veliki, čudnovati pas

kojeg čuvaš kako se čuva

tatino dijete

osmatraš ulice i sve ostale vlasnike

usamljene znojave muškarce

džukce umazanih brada

Moj pas je ljepši, pomisliš

a vidi kakvi su oni maleni tamo

a tek ovi ovdje kako samo smrde

ne znaju da laju

Tvojem se psu raduješ kada te budi

kada se uzdigne ispod pokrivača

iskoči nekako brižno

zainteresirano

smjestiš mu glavu

u golo dlakavo međunožje

pustiš ga da odmara

Taj veliki pas

balavi tvojim butinama

tješi te

smiruje te

Stegneš mu kičmu

Pregledaš ga

Cijelim tijelom gazi jedna šaka

Onda se spustiš na sve četiri

Zauzmeš pozu

gurate se, igrate se

ti i tvoj veliki čudnovati pas

Jednom će, kažeš, pojesti

on mene

ili ću ja

jebati njega

 

 

Zaključaj me

 

Noćas se nebo lijepi pod bradu

i prsti odmaraju u njegovim gutama.

Ljudi su odlepršali putem brda,

prizvani nekakvom silom, nagonski.

Usplahirenost me drži u šakama,

gušim se sopstvom.

Prepoznajem lica,

jednog od njih guta isti

vremenski okvir.

Život mu ključa na usnama,

poderane košulje skače

u željeznu vodu i odzvanja gradom.

Kao kakav crni pacov

plazi rešetkama.

Plaši mačke na stopalima.

Cijeli svod se urotio protiv njega.

Otkinuo je dugmad i izbacio trbuh,

ispustio rep.

Podmazao podočnjake.

Kose upletene u slivnik,

mlatara rukama, gazi me.

 

Noćas se nebo lijepi pod pazuhom,

prsti uklješteni u njegovim maljama.

Ljudi su prešli na drugu stranu,

više niko ne nosi život

onako kako se nosi krst.

 

Prikradam mu se,

ne želim da me prepozna

kad ga zategnem laktovima.

Rep raste među nogama,

dodiruje listove,

zaustavlja se na koljenu.

Mladić se izvija, pali cigaretu,

popravlja obrve.

Noć vibrira na usnama:

ne izlazi napolje, zaključaj se.

Zaključaj me.

 

 

Autor: Dominik Kovač

Fotografije: pinterst.com