Čekala bih te

Čekala bih te, kad bi to smisla imalo
Došla bih ti, kad bi u tome spasa bilo,
Al’ nema spasa od životnih užasa.
Samo ti plovi po moru života,
Tražeći mesta gde caruje lepota,
A mene zaboravi, jer s’ ugaslog žara,
Nema vatre koja gori i razara.
Putovanje, to je jedino važno,
Nekada bez, nekad s bagažom.
Na putu će se uvek naći ljudi,
Neko da traži, neko da nudi.
Trgovina sve je postalo vajna,
Svačija roba divna i sjajna.
Sve se samo kupuje i prodaje,
Niko ništa novo ne dodaje.
Osim lepih reči i šarene laže,
Nikakva druga pravila ne važe.
Ko ume jezikom lepše da kiti
Taj će u pravu uvek biti.
Već vidim tvoj osmeh, koji bol krije,
Kao da kaže: ”Svejedno mi je”.
Svak’ ima svoj izbor i zna svoj put,
Ako se sretnemo – bilo je usput.
Poezija moja – dubokoumna jako,
Čak je i ja shvatam olako,
Sve je to usput, al’ ipak znaj,
Svaki put, ipak, ima svoj kraj.
Da te krivim – ne bih želela,
Da ti se divim – ne bih umela,
Da te volim – ni to ne bih znala,
Zašto baš ja sam najveća budala?

 

Autorka: S.M.

Fotografija: weheartit.com

 

Nema komentara

Ostavi komentar