Nekad Zbog tog “Volim te” Koje ti uspešno Ćutim danima Ne spavam noćima Ostajem budna slušajući poeziju Koja isprva Zvuči kao najlepše ljubavno pismo Moglo bi biti Upućeno meni A zatim Vrlo kao poruka pred samoubistvo Ljubav kao poslednji čin Pred svršen čin Samoubistva Volela bih da mogu da im kažem Da to i nije toliko strašno Izuzimajući iz jednačine Samoubistvo Nije...

Stavimo stvari ovako Želim da kad izmorena Od vođenja ljubavi sa tobom Ili jebanja Zovi kako hoćeš Ja imam svoje nazive Želim da kad izmorena Od tog čina spajanja Ne dve duše Ne dva tela Dva univerzuma Spajanja raspršenih čestica Eksplozije dveju zvezda Ne, ne izmorena Želim da kad mi se misao Pretvori u zrak svetlosti Zarobljen u lobanji Posle tog spajanja Preplitanja Želim...

- Lepa si žena. U poslednje vreme ne čujem. Naprasno sam postala nagluva i na sve što mi ljudi govore odgovaram sa šta, molim ili a. Ono a me najviše nervira, ali nekad prosto izleti iz usta. Ljudi tolerišu tu moju nagluvost pa im nije mrsko...

  Znate, umela je da stvara. Nije to stvaranje kakvo bi SANU svrstala u umetnost ili u nauku - nešto između. Zapravo oba u jednom. Siguran sam da ste sigurni sad gde ova priča počinje i gde se završava. Možda ste u pravu. Možda. Ona kaže...

- Živ sam čovek, bejbe. Govori joj dok joj pramen kose sakriva iza uveta. Retko kada ljudi otkriju da su živi. Otkriju nekad sami sebi. Ali vrlo retko kada se pred drugima deklarišu kao živi ljudi. Postoji taj tepih, pod cipelama koje nose živi ljudi, isti...

Govore mi da idem. Ko? Svi tvoji bivši ljubavnici Čiji su tragovi ostali urezani u tvojoj koži Svi muškarci Koji su rukama Usnama Jezicima Preponama Dodirivali tvoje telo One koje si pustila I oni nepozvani Oni koji su ga milovali Opčinjeni njegovim krivama Kapljicama znoja Koje se slivaju uvek na isto...

Jedan univerzum postoji Između mojih I tvojih golih grudi Jedan univerzum se tvori Između jagodica prstiju tvojih I poslednjeg reda rebara mog grudnog koša Ocrtanog na koži Dok leđa izvijam Kao po naredbi Na svaki tvoj poljubac zaključan Za moje ključne kosti K’o za mostove ljubavi Jedan univerzum postoji Samo za naše ubrzano disanje I uzdisanje Jedan...

Nisam znala da li da ovo pismo počinjem sa dragi, jer posle svega ne znam da li jesi. Pišem ti, jer verovatno nikad nećemo otići na onu kafu, za koju se više od godinu dana dogovaramo da popijemo. Razumem, odavno jedno drugome nismo na listi prioriteta....

Ručni sat kaže pola sedam. Pa dobro, dogovor je bio oko šest, ovo je sasvim okej. Izlazim na kej kod hotela Jugoslavija i zastajem na sekund da uživam u pogledu. - Gde si? - pita me Milena pomalo nervozno. - Evo me kod Jugoslavije. Stižem za...

- Je l sreda danas? - Nije. Jel hoćeš da bude? - Hoću. - Dođi. Plašila sam se da ti se dopao moj ego i ono što on ljut iz obesti govori kad je sam ili kad je pijan. A dugo je sam. Ponekad pijan. Pa...