Srušila bih sve zablude o tebi. Polomila bih svu ravnodušnost. Izvini što ne želim da slušam zvuk tišine. Sastavljala sam svaki delić sebe, pravila sam te od stakla. Hajde da se sastavimo i maštamo. Taj svet mi odgovara. Moja labilnost tad izlazi na vrata. Neki...

Giriček Grk šetao je ulicama Zemuna. U glavi je stvarao svetove, te zamišljao kako i kao jedan stanovnik Pariza može biti ponosan i voleti svoj grad… Dobro, opštinu, ali to je druga priča. Kada je ušao u „ružin vrt“, kako su jedno dvorište nazivali klinci, nije...

Sedi u mojoj sobi. Pita: da li mogu da prespavam kod tebe? Možeš, uvek. Znam te četvrt veka. U sebi se mislim, ne možeš baš uvek. Pita: da li možeš da mi napuniš upaljač? Mogu. Pitaće opet. Napunićeš ga. Pita za kremen. Zameniš mu ga. Daš mu rezervni. Pitaće ponovo za kremen. A kući ima rezervni. Nabavićeš...

Sediš u uglu mračne sobe, naslonjen na zid. Na zid izgreban tvojim noktima, zagledan u nepostojeću tačku. Zuriš tako nepomično, čak ni ne vidiš ništa konkretno, a i kako bi? Tama je progutalasve oko tebe, sreću, život, prijatelje, ljubav, sve je nestalo. Pitaš se, zašto tebe...

       Juče sam je video prvi put. Kroz prozor. Naslonjen na šank, posmatrao sam ljude koji prolaze ulicom. Ušla je unutra, i naručila čaj od kamilice. Jasno sam to čuo, jer je struja nestala pola sata pre toga. Muzika nije radila, kafemat nije radio, šporet...

Dolazila bi autobusom, par puta mesečno, kada primi stipendiju ili joj njeni pošalju novac. Dočekao bih je na stanici i preuzeo njen ranac koji je bio veći od nje. Crna haljina, „martinke“, plave oči i kosa, prelepo stvorenje. Zamka. „Vodi me u park. Uhvatićemo se za...

Nestadoše u minuti, koja baš tad nema vremena da uspori, nemiri rođeni iz straha, slutnje, sumnje, nepredvidivosti i pogubljenja nade. Novi nemiri, koji liječe, obuzeše krhko tijelo. Konačno, ostvarenje želje koju dozivam noćima  u molitvama za ljepše sutra, ukazuje se ispred mene. Prilazi, pogledom mi se...

Otimam te godinama od sudbine i bezdušnog zida plača, oporih emocija. Otimam te od tebe, spašavam. Jer nećeš, nećeš da povrediš druge a povređuješ sebe. Otimam. Bogu dane, sanjajući uzalud sve ono što pišem. A što nije istina. Često spavam u bestidnosti mojih žudnji i počivše...

Umor. Nejasan prelaz kada noć postaje dan, tanka linija između subotnje večeri i nedeljne zore. Svitanje, momenat stvoren za razočaranja. Gotovo nečujna tranformacija sreće u tugu, nade u besmisao dobovala je u ritmu kiše na prozorima malog kafića. Momenat kada reči lagano nestaju, prelivajući se u...

Čovjek sam, kao i vi. Ja vidim. Ja čujem. Ja shvatam. I ako ne pokažem, osjetim. I ako ne kažem, znam. I ako ne uradim, razmislim. I na mom su licu ožiljci od opekotina vrelih suza. I negdje duboko, ispod netaknute kože, ožiljci su od omče...