"Moram ti priznati nešto, prije nego se zaljubiš u mene. Primakni se, vidiš. Imam brkove. Prave." Prati očima moj kažiprst koji pokazuje mjesto iznad usne, gdje kod muškaraca i onih žena koje smo viđali u cirkusima narastu i rastu brkovi. Krije smijeh u svojim brkovima...

Kada se ujutru probudio, Boris je ležao na betonskoj stazi koja okružuje zgradu. Nije mogao da podigne glavu, ali je krajičkom levog oka video otvoreni prozor kroz koji je ispao. Čitavu noć je slušao muziku, i sada mu je iz otvorene lobanje umesto krvi curila...

Iz ladice kraj uzglavlja izvukla sam sinoć tvoju fotografiju. Podigla sam je pažljivo, bojeći se da i nju ne uništim. Presavijena je i odiše duhom našeg vremena. Gledao si me prodorno; plava kockasta košulja i ti smešili ste mi se u izdanju: "Herceg Novi 2015". Sanjalačka percepcija usamljene...

Ne znam za vas, ali ja često razgovaram sa svojim demonima. Ujutru dok kuvam sebi kafu, moram skuvati i za njih - jedan pije gorku, jedan slatku, jedan srednju...

Giriček Grk rođen je u vreme rata u bivšoj Jugoslaviji. Njegov se, tada još uvek „ne otac“, nalazio na položaju. Ne bi bilo umesno ni moralno navoditi tačne podatke o mestima i ostalim stvarima, jer i sam Aleksandar Grk nije podnosio ni mesta po kojima...

Bilo nas je troje. Samo ljudi koji žive sa teretom svojih života i još uvek se bude. Potajno sam nam dao nadimak. "Inglourious Basterds". Rešili smo da odemo u crkvu. Nikoga nismo dirali. Nisam bogohulio. Samo sveća za žive i mrtve. Između dvesta ljudi, starija...

-Dobro, i šta si mu poklonila za rođendan? -Pesmu. -Samo to? -Kako to misliš, samo to? -To je nešto više. -Naravno da jeste nešto više. -Nije mi jasno. Zašto mu pišeš ako znaš da te ne čita? -Pišem mu zbog sebe. -Tako trošiš mnogo više, nego da si mu kupila poklon. -Verovatno. Ali kako...

Samo želim da više ne verujem. U sutra, danas i juče. Zoru, svitanje i sva sazvežđa. Niti onim iskricama u tvojim očima. Samo želim da se predam. Nekoj umornoj duši, poput moje. Njenoj kovrdžavoj kosi, i čarobnom osmehu. Samo želim da zagrlim. Sa njom, sve nove...

Avgust 2007. Putnički voz Beograd – Niš. Bio sam kod tadašnje devojke. Vraćao sam se. Noć. U vagonu samo čovek u odelu i ja. Čovek u odelu je bio krupan i ličio je na Haradinaja. Želeo je da započne konverzaciju. Rekao je da se zove...

Obećanje. "Do kraja života" najčešće izgovorena laž. Kako zvuči lepo zar ne kad nežnu reč zabodeš u uho, a ona dopirući do mozga u najsavršenijem skladu sa vremenom u kom je izgovorena i sa osobom od koje je izgovorena za posledicu stvara - ljubav! Kaži mi:...