Dobro sam, hvala. Imao sam sreće zbog lokacije a i pravili smo barikade od džakova desetak sati. Slabo spavam. Ponekad imam košmare. Radim pretežno u noćnoj smeni. Bar dvanaest časova. Struja i voda me zezaju. Uglavnom sam okej. Nisam gladan. Ne, nisam dobro. A i nešto nemam apetit. Zapravo, imao sam samo ludu sreću. Oni mravlji nasipi mi ne bi pomogli.     Autor: Marko...

  Otišla je. Nije izgovorila ni reč. Samo se nasmejala. Cinično. Kao i uvek. Rugala se emocijama, bolu, porazu, udarcima. Najlakše joj je bilo da se svemu naruga. Rugala im se. Zato što im nije mogla ništa. Godinama sam se čudio njenom crnom humoru. Nisam razumeo kada je rekla: crno...

Ovo su dani sagorelih godina. Onih što su bile, onih što će doći. Ovo su dani tvrdih barskih stolica, masnih šankova, ispljuvanih podova...

Obrela se u autobusu toga jutra devojka plavih očiju a čovek u mantilu je gledao u nju.     Sedela je u jutarnjem busu i vozila se ka školi ta devojka lepih plavih očiju a čovek u mantilu ju je gledao i gledao. Posmatrao.     Bio je tu često, u autobusu i zurio u tu mladu devojku lepih...

  Bio si sam tih dana. Što bi stari rekli, pored mene žive. Bio si sam. Ali stari ne znaju. Neki ljudi žive kao okamenjeni ostaci i uopšte ne podsećaju na živu materiju. Nekad živu, da. Izvesno je. Ali to je bilo nekada. Ljudi od ničega prave nešto. Ja od nečega niša. Ljudi idu...

    Bio si šoljica topline brižnom rukom usnama prinesena. Lotosov cvijet porođen iz pepela uprkos nevoljama. Brat blizanac istom  kosmičkom vrpcom uvezan. Epistolarni ljubavnik nježnih  slova najvjerniji glasnik. Dar  života.Smislen san. Vedar dan.Miris trešanja. Opojna pjesma dobrovoljne ludosti bez kajanja. Mjera trajanja. Uzorak davanja. Kalup nadanja. Jabuka crvena sočna i zrela. Osta(vi)o si istetoviran dah. Neizbrisiv trag u moju dušu upisan.   Autorka: Sanja Radulović (Iz Zbornika 'Pesničko...

Bilo je 02:15 ujutro dao sam joj koverat sa pesmama  i neke lepe sitnice a ona meni crtež poljubili smo se sočno i njen autobus je odjezdio utopio se u neon metropole bez imalo kompromisa. Ka železničkoj sam pošao peške da bih prekratio vreme i uštedeo prokletih 75 dinara. Ulice su bile puste i dve devojke koje su išle u...

  Živi sa mnom kao što žive modeli na bilbordima u kući što blista svjetlošću milijuna kukaca zdrobljenih u malo nebo mali grob dok prže jače od svih zlokobnih sijalica     Živi sa mnom u kući sa dvorištem Odrpanim papirnim ogradama koje zaobilaze varvari i konjušari     Živi sa mnom u gradu druge planete gradu raspale...

Teške vode kolutaju niz brijegove iste stijene; Poplavu sa sobom nose, sve potope bezimene! Iskrče si kroz gloginje puta, kroz trnje i svo kamenje, Izrove za sobom brazde - osta' samo prazno htijenje. Zar ne vidi niko rijeku - život ovaj, smrću što se rađa? Pod njom, niko, zar ne...

Ogledalo   Samo kada bih imao dara da kažem očaj bi na sekundu postao ogledalo. Zahvatio bih ga svim svojim bežanjima i za trenutak blagog otkucaja čas bi se oglasio u mom odrazu. Samo shvatanje, bacanje po univerzumu je veće od svih promena koje me oslikavaju u šarenim idilama zivota. Ogledalo je samo moje nemo...