Da kiša ne pada, cveće nikad ne bi raslo. Svet se svodi na princip domina. Kad samo pomislim da radeći neke stvari izazivam neke druge, treće, pete stvari, shvatim da je isto. ,,Da nisam ovo, onda ne bih ovo’’. Da se naši roditelji nisu našli, ne bi bilo...

Nikad nisam razumela taj „udaram ti čežnju“ impuls među ljudima. Zašto bi želeo ikoga da udaraš? I to čežnjom. Čežnja je nešto nežno, paučinasto i penasto što ima jak zagrljaj. Opsedne te celog i bez udaranja. – Ti to ne možeš da shvatiš, ali to je...

Samo lude žene imaju vremena za sreću u nedeljna jutra.   – Ima taj jedan italijanski psiholog, kaže da danas samo debilni ljudi mogu biti srećni. – Kako to misliš debilni? – Pa kao, toliko je nesreće na svetu da samo površni ljudi i idioti mogu osetiti sreću unutar...

Nije to bila ljubav, nije bilo ni namere da je bude. To je bila potreba. Onako kada se sudbinski dve osobe sretnu, pa znaju da nešto jedna drugoj treba da pruže. To je takva priča. Takve priče nekada traju kratko, nekada traju i dugo, ali koliko god...

Ja bih s tobom brala narandže. Negde u Grčkoj ili gde se već narandže beru. Možemo i u selo, da beremo šljive, da se savijamo dok nam kičma ne pukne. Sve je dobro dok nam ne pukne osmeh. Ja ne umem više da živim ovde sa...

Jednom, u Gospodskoj ulici, prignječio si mi dušu pogledom. Videlo se jasno iz naših bledih lica da nismo spavali prethodnu noć. Sa strane, ljudi su mogli reći, gledaj ovu decu, kisnu ovde, zašto ne spavaju kad ne moraju na posao. A mi smo se gledali. To je...

Nakon dugih i teških zima, konačno vidim vedro nebo. Sunce što se tako vješto mazi sa beskrajnim prostranstvima iznad naše glave. Tamo se desio ozbiljan poredak, neko je odlučio da mijenja raspored oblaka i na taj način ih sve pošalje na jedan prinudni godišnji odmor....

Kad počne da ti nedostaje, dođe sa kišom, tiho i polako. Krene tako što počinje na nekim obroncima Velebita gdje se kao najljepše slikarsko platno oslikava u očima djeteta. Zatim se polako bistri, baš poput vode željne da nađe svoj put. Susreće se u traženju,...

Ponekad poželim da život dolazi u paketu sa ispitnim pitanjima. Bez udžbenika i uputstva za korišćenje, samo ispitna pitanja – pa ti prevrći i okreći i otkrivaj sam rešenja. Ali sa pitanjima, sa nekim znakom – šta je važno. Život se čini kao neka jednostavna mašina,...

Sinoć sam čitao Dilana Doga. Nisam mogao da zaspim. Neki strah je kolao mojim telom, od nogu ka glavi, zalazio u slepe, i zapušene krvne sudove prepune ožiljaka. Nakon svih ovih godina, malo toga se promenilo. Ista soba, zidovi, ista literatura u rukama. I strah...