Jedan Ivan mi je pre par dana poklonio knjigu. Knjigu čiji naslov i jedan pasus još uvek odzvanjaju u meni. Naslov: Nadalje ćeš samo stariti Pasus: Maziš me polako po kosi, onako kako se maze deca, kažeš mi da će sve biti u redu, da će sve...

U inboksu su me sačekale njene reči. Napisala je da me čita svakog četvrtka. Uz prvu jutarnju kafu i cigaretu sam postala njen ritual. Dnevna doza emocija, pozitivna energija i poenta. Sve češće uspevam da oteram kišu i da joj izmamim osmeh. Napisala je i da mi...

- Gde si ga našla? - Nisam ga tražila. - Dobro, gde ste se upoznali? - U klubu. Pozvao me je da dođem za njegov sto. - I ti si došla? - Nisam imala svoj sto. Dobro, imao je osmeh i oči. - Osmeh i oči? To imaju svi! - Osmeh i...

Tu negde na početku parka je srećem. Jednu  devojčicu čvrsto drži za ruku, dok drugom rukom gura kolica. Kolica u kojima je druga usnula devojčica. Učinilo mi se da je to jedan mali pokretni svet. Njoj se učinilo da je to svet koji čvrsto drži. -...

- Samo da prođe ovaj glupi februar! - Što? - Popusti i gužve napolju. Mačke urliču. Dan zaljubljenih, pa sve živo i mrtvo izađe na ulicu sa crvenim ružama, da se drži za ruke i da se cmače. Februar je težak kliše od meseca i silovanje samaca! -...

Sinoć sam u bioskopu odgledala jedan film. To je onaj film u kojem je glavni glumac morao da se ugoji 20 kilograma. I još svašta nešto je morao da uradi. Zbog uloge. Na velikom platnu sam posmatrala igranje te uloge, Indoneziju, reku, strast. Tu, negde na...

- Je l' glupo što sam se jutros probudila u njegovom krevetu? - Buđenje nije glupo. - Tijana, ne mislim na to tvoje filozofsko buđenje. Mislim na krevet. - Krevet je meni posle olovke, papira i tastature omiljena stvar na svetu. Krevet je skroz okej. - A što mi...

- Napipala sam neke naše stare poruke, pa sam htela da te pitam šta si planirala da radiš danas posle pet? - Hoću. - Znaš da te volim što si takva? - Znam. Njena soba. Posle pet.  - Šta si napipala? - Nešto što neki ne prožive za čitav život –...

Znaš, svi mi imamo repove. Neki su glatki, neki imaju bodlje, a neki su toliko očvrsli, da podsećaju na „materijal“ sličan zubima. Te repove skrivamo pantalonama i haljinama. Nekad njihovi krajevi samo onako malo izviruju iz džepova. Nekad te krajeve otkrijemo bliskim ljudima. Ali samo nekad....

Vozila sam se autobusom. Onim autobusom u kom te ponude bombonama, kafom i čajem, kako bi ti vožnju učinili toplijom. Meni je već bilo toplo, jer sam krenula da posetim svoju porodicu. No bombone i čaj ne umem da odbijem. I tu, negde između čaja,...