Da mi je neko rekao, da će osvanuti jutro u kome ćeš mi tri do četiri puta razbiti san, ulazeći u njega tiho I lagano, mirne duše bih ga proglasio osobom zrelom za neku ludnicu. Verovala ti meni, ili ne to se danas, devetog maja...

Svi terminali ovog sveta da se ujedine, ne bi bili dovoljni da se vrati onaj jedan sa rukom u ruci i nogama na koferima. Letiš li još uvek? Voliš li na terminalima širom sveta? Verujem, sad više ne moraš da jurcaš, znaš sve šifre letova. Ne moraš...

U trenutku kad zatvorimo oči, osjetimo da je ispred nas brod, što tek treba stići u luku. Tamo  će se sjediniti svi naši tereti i otići daleko putevima soli. Nježno i pitko, poput izvora što se otkrivaju nenadano i rijetko, najčešće pod uticajem radoznalih i...

Vaskrsao sam jutros kao Isus. Sinoć sam poginuo hrabro kao „Bik koji sedi“. Nisam povukao u smrt 12 vojnika kao on. Povukao sam gajtan na vodokotliću malo jače, i izazvao biblijsku poplavu u wc-u lokala. Nažalost, Mojsije nije bio tu da razdvoji vodu na dva...

Dragi, znaš li šta smo mi? Mi smo film tužni, ljubavni. Onaj u kojem se slučajno sretnemo. I shvatimo da smo se cijeli život tražili. I volimo se sretno ne mareći za svijet. I onda se u trenu sve u noćnu moru pretvori i postanemo ponosa zatočenici. I...

Sinoć sam te opet sanjala, dok si se borio sa svim onim vjetrenjačama što nas čekaju dolaskom svakog novog jutra. Znala sam da mi uvijek prije zore moraš nestati i otići. Razmišljam o tebi, gotovo uvijek dok se suze spuštaju niz lice. Često te prepoznam...

Ljudi se naljute kada im kažeš nešto što ne žele da čuju. Iako je to najčešće istina. Nismo se svađali 3 dana. To nam se nije desilo ni na početku ove nazovi veze. Jutros mi se nasmejala i poljubila me bez razloga u kosu kada...

Imam 36 godina. Tako stoji u svim mojim dokumentima. Imam i tijelo tridesetšestogodišnje žene. Moja duša je mlađa od mene 19 godina. I nije ovo jedna od onih priča o reinkarnaciji, duhovima koji zarobe nečije tijelo ni ništa slično tome. Nered u mom tijelu počeo je...

-Zašto mi se ne javljaš? -Zar nije očigledno? Odlazim. -Zar ne mogu da te vidim? Na sat, dva? -Ne. Oprostili smo se. Već nekoliko puta. -Ovaj put je stvarno, zar ne? Imam takav neki osećaj. I ne želim da ga imam. Želim tebe. -Odlazim, da...

Vjetar je duvao, dok su se u oblacima odigrali neki važni ratovi. Tiho, dugo i dovoljno da spusti sve te suze niz obraz. Baš kao u nekom usporenom filmu, još jednom se vratila svaka riječ jača od mača, štita i kamena. Ne znam gdje prestaje...