Kad si dete, onda ti odrasli stalno postavljaju neka glupava pitanja, da l’ imaš najboljeg druga ili drugaricu, šta bi voleo da budeš kad porasteš, koga najviše voliš u porodici, i je l’ imaš neku simpatiju. A to pitanje za simpatiju je najvažnije pitanje od...

Nije loše kad je čovek pametan i kad zna sve šta treba i kako da se radi u životu, a kad prođe mnogo godina, ta mu pamet postane mudrost, a od mudrosti ne postoji više ništa bolje, jer tad može da daje drugima dobre savete...

Znate, postoji jedna ulica u Beogradu u kojoj je osvanuo grafit letos. Taj grafit mi je izmamio kez. Onaj lepi kez, kada ti se oči smeju. Pisalo je: “Tijana, volim te. Marko.” Fotografisala sam ga i tu sam sliku postavila na Instagram. Ispod slike sam...

- Znaš ono kad smo bile..? - Ne znam. - Čekaj, nisam dovršila pitanje. - Nemoj. - Što si hejter? - Ne znam. - Hoćeš da idemo do grada? - Neću. - Što nećeš? - Neće mi se. - Je l' taj izraz postoji? - Ne znam. - Onda ostani kod kuće i piši. - Što? - Zato što...

Od svih šetnji, meni se najviše sviđa put od škole do kuće, jer tad uvek ima štošta da se vidi. Taj put može da traje i kratko, a može i baš da se oduži do neverovatnosti, sve zavisi kako sam raspoložena. Meni mama nikad ne...

- Kako si se provela za praznike? - Jela sam i spavala. Zagrlila sam celu familiju. Mami sam rekla da je volim i da svaki put pomislim na nju, kad onako lagodno istersem stolnjak sa mrvama posred Slavije. Naglasila sam da đubre bacam u kontejner, jer...

I stiša se kiša, pokrije se na trenutke, Te krenu, ali stanem – čemu ove ruke. Nadjačaju ćutnjom tvog odsustva zvuke Suve su i oči - ali kome, čemu ove ruke. Zavara ih osmeh potekli - U ovu tugu sreću uvuče - Da samoćom ništa nismo stekli, Krenu, ali stanem: kome, čemu...

Sve je belo. Jednostavno, prekriveno i umotano u to belo. Nežno pada, pa mi se vrti u glavi. Stojim na vrhu jednog belog brda. U belom selu, negde u Srbiji. Iza mene je bela kuća iz koje dopire neka čudnjikava muzika. Mešaju se stilovi, jer...

Sećaš se one noći u tvojim kolima - bilo ih je takvih mnogih, ali nijedna kao baš ta, pregažena našim putem i još netaknutom slutnjom da će nas isti odvesti do raskršća sa kog nećemo krenuti skupa. Ja je se sećam. Sećam je se osećanjima...