Obožavam svadbe, vašare i pijace. Na svadbama uvek cmizdrim. Kolutam očima dok matičarka ostrašćeno recituje Duška Radovića. Nikad ne hvatam bidermajer. Običaj u kom uglađene dame postaju razjareni čopor hijena me ne inspiriše. Kao ni filozofija moje kume: „Ne smeš da čekaš da padne, moraš...

Noć… Jedna devojka ima punđu i čupavu jaknu. Umesto mobilnog telefona, te večeri je ponela daljinski u grad. Druga devojka ima ravnu kosu i obula je štikle. Umesto osmeha, te večeri je ponela ogoljenost u grad. Sede na vrhu jedne zgrade i slušaju džez. Prva devojka priča o svom...

- Kako je bilo? - Gde? - Jesi li ti uopšte danas otišla na razgovor za posao? - Jesam. - I ..? - Pa, agencija je u centru grada i lepo miriše. - Reci mi, aman, kako je prošao razgovor? - Rekla sam im da tremu od javnog nastupa eliminišem tako što...

Kad na smrt pomislim Sve je pero I osmeh je srp. Pa mi ruka, U mislima već krvava, Hitrošću odgovara; Prste ulepljene Niz želju provlači I život pred nogama S ushićenjem bi da otklanja.   Kad pomislim na smrt Lako mi je da te nosim Na leđima moje noći; Sve je svetlo Pred potrebom mraka I sebi postajem tek trn Zarijen u...

- Četiri puta sam te zvala od jutros. Zašto se ne javljaš? – sa druge strane „žice“ je urlala Nađina mama. - Evo, javila sam se. - Da li znaš da planiram da te ubijem? - Sad znam. Dozvoli mi da se istuširam i našminkam. Nije okej da me...

Bojim se Posrnulih sena Olupina na zidu Mrve pod nogama Nikad prigušenih zveri Ispod kreveta;   Deteta Koje cigaretu pali Želje da ubrzam život, Činjenice da možda i hoću.   Bojim se Vragova na prsima meseca Dok po mom srcu Đavoli slobodno skakuću.   Bojim se Vode u očima, Žeđi u grlu, Boli Iako boli.   Bojim se mimoilaženja Rascvalog od zasićenja; Pitanja koliko je do zore - Kao da u...

Legenda kaže da postoje ona prolećna jutra, kada je samo otvaranje očiju i miris zelenila koje niče iz asfalta – dovoljno za sreću. Duško Radović -  da je dovoljno da se probudite u Beogradu. O motivacionim priručnicima i filmovima bolje da ne govorim. Mislim da...

Hoćemo li i sutra voleti nedogled I prokopavati vidike Ne bi li do srži Žudnjom Prišli daljini;   Hoćemo li, dok tražimo more, Preplivati ravnice;   I gladni ostajati, Sve biliži koracima, A udaljeniji letom.   I postajati, Na dostignutom i sanjanom, Sve pohlepniji Da se približimo iako stigli.   Hoćemo li i sutra oblikovati snove Raspukle i raskrvavljenje Pri ostvarenju;   I stezati ih u šaci Nad...

- Tebi bi mnogo pametnije bilo da šetaš dete, nego što šetaš tog psa! – izustila je komšinica iz zgrade. - Čije dete bi bilo bolje da šetam? - Kako čije? Pa, svoje dete. - Gospođo, ja nemam dete. - Napravi ga. - Nije dete kolač, pa da odem do...

Kad sve noći ćute Pa i one koje nisu pošle Ja slutim da je odlomak neba Parče u tvojim Ustima.   I tad gola, Mladošću orošena, Na tvojim davnim kolenima; Rukama, vremenima, Koja me još nisu Ni pogledala iz daleka, Snažno nošena; U ranama jaka Bosa u osmesima; Govorim poslednjim očima Kako je ljubav začeta Predrasudom da se voli.   I kao svaki saučesnik...