Kada bi mi neko rekao kako mogu da vratim vreme Ja bih vratila februar Baš par meseci pred tvoju smrt I do jula ne bismo išle željne jedna druge Po prstima telefonske žice Pazeći na račune Cifre letova avionom. Kada bi mi neko rekao kako vreme da vratim Ja ne bih nikada prestajala...

I ne znam baš šta da ti kažem, sve teže je nebo pod kojim te volim. Dani su razmaženi dok krvavo se vuku činjenicama pretučeni. Ulica je katkad uska katkad preuska za korak koji bi da se pokrene, a i ja sam omrtvila nešto da...

Kao i svake nedelje ja se pitam kako da je preskočim kad već ne mogu da je zaobiđem. Jer nedeljom sam onaj čovek koji preko nedelje ne stiže na red što od obaveza, posla, umora, usput pokupljenih osmeha to zbog sebi date direktive da to...

  Jer previše je hladno I za ovaj susret I za pali već sneg, Zbog kojeg se Oduvek čini Kako su putevi Od padavina neprohodni.   Još je zima, Toliko hladno, Za kasni Već upućeni poziv; Za odaziv je mraz Po kojem Tvoja odbegla stopala Ipak napred Unatraške klize,   Dolaze,   A zima je I još je sneg   Zbog kojeg mislim Da te volim , Zbog kojeg Mislim kako znam Zašto...

Da li me se plašiš mrtve Među glasnim otkucajima izobličenih sata Kad krik mrak ojede Slutnjom poskočilom pred očima.   Da li To što kreće Jesu tvoje ruke U moj stomak uvučene U zanosu slaganja mojih iznutrica Krvave A ne ukaljane.   Da li čuješ Skriven, sklupčen, Bez ivica, Tela tupa, Koliko se bojiš Kad zaplače, Beskrajno zakuka, Tu u sobi Bergmanova Agnes.   Znaš da je svet Rasečen,...

A ja ću svake moje noći Moliti smrt da mi te vrati, I nosiću svoju tugu U svakom osmehu Koji si htela nakon tebe; Nosiću priče u grudima, Ostvariću tvoje snove; Rasporiću čudima Jezive stomake Tražeći kako Sve moje ostvarene strahove U strah da vratim. I nek se bojim Sve dok me ima, Samo da strahom smenim Ujed pitanja Kako je...

Kad na smrt pomislim Sve je pero I osmeh je srp. Pa mi ruka, U mislima već krvava, Hitrošću odgovara; Prste ulepljene Niz želju provlači I život pred nogama S ushićenjem bi da otklanja.   Kad pomislim na smrt Lako mi je da te nosim Na leđima moje noći; Sve je svetlo Pred potrebom mraka I sebi postajem tek trn Zarijen u...

Bojim se Posrnulih sena Olupina na zidu Mrve pod nogama Nikad prigušenih zveri Ispod kreveta;   Deteta Koje cigaretu pali Želje da ubrzam život, Činjenice da možda i hoću.   Bojim se Vragova na prsima meseca Dok po mom srcu Đavoli slobodno skakuću.   Bojim se Vode u očima, Žeđi u grlu, Boli Iako boli.   Bojim se mimoilaženja Rascvalog od zasićenja; Pitanja koliko je do zore - Kao da u...

Hoćemo li i sutra voleti nedogled I prokopavati vidike Ne bi li do srži Žudnjom Prišli daljini;   Hoćemo li, dok tražimo more, Preplivati ravnice;   I gladni ostajati, Sve biliži koracima, A udaljeniji letom.   I postajati, Na dostignutom i sanjanom, Sve pohlepniji Da se približimo iako stigli.   Hoćemo li i sutra oblikovati snove Raspukle i raskrvavljenje Pri ostvarenju;   I stezati ih u šaci Nad...

Kad sve noći ćute Pa i one koje nisu pošle Ja slutim da je odlomak neba Parče u tvojim Ustima.   I tad gola, Mladošću orošena, Na tvojim davnim kolenima; Rukama, vremenima, Koja me još nisu Ni pogledala iz daleka, Snažno nošena; U ranama jaka Bosa u osmesima; Govorim poslednjim očima Kako je ljubav začeta Predrasudom da se voli.   I kao svaki saučesnik...