Zašto ljudi čuvaju slike? Ovaj grad smrdi na govna, i dobro laže svoju decu da dugačkim rukavima mogu sakriti ožiljke ljubavi. Plazim se u uzlog banke. Pokušavam da joj privučem pažnju ili da je nasmejem, dok prstima udara po tastaturi, spremna da nekom mučeniku odobri...

Volela bih Da si me varao Sa ženama Plavim Crnim Vitkim I staromodnim U skrivenim sobama Na krovovima I na obalama Volela bih da si mi ostavio Nešto svoje Tvog mirisa I ravnodušnog pogleda Nešto večno Nešto kao pesmu Smrtniče Naivni Zaveo si jedino Što mi je davalo život Uhvatila sam te sa muzom I onda mi je bilo jasno Što mi je toliko o tebi šaputala Sad...

Volela bih da budem intimna sa tobom do kraja i ne mislim da je seks bio vrhunac toga odavno je to savremeno društvo opovrglo i umanjilo sve druge intime Znaš čak ne mislim ni na tajne jer neke tajne naprosto moraju ostati tajne Ja govorim o poeziji jer ona je najlepša kada se čita a moji stihovi su svi o tebi i sakriveni su kao neki zločin mada su najčistiji dokaz moje...

Uglavnom mi se… i kad gledam i kad hodam i kad živim i kad se mrtav pretvaram i kad sam tu i kad me nema i kad drugi govore u moje ime i kad jedem i sve ono, ono drugo, četvrto, pedeset i peto, drugačije, i… ono sve o čemu sanjam, uglavnom mi...

Primaš li me ovakvu Nedosanjanu Neuravnoteženu Luckastu Prihvataš li uz mene Bliblioteke nezgrapnih misli Kaveze zatočenih snova I jednog malog psa Uzimaš li me dobrovoljno Na noć Ili na malo duže Ovakvu Mokru Umornu I gladnu Mene Alisu van zemlje čuda Slikara bez palete Pticu bez krila Poetesu bez ijedne reči Da večeras Kraj tebe budnog Odsanjam neke zaboravljene snove   Autorka: Marija Cvetinović Fotografija: weheartit.com ...

Veruješ u neku sopstvenu karmu, a ja u neku svoju anarhiju. Bića sa drugih planeta su sveprisutna. Veruješ u prostranstva i svemire, kažeš da veruješ u mene. Oh dragi, ja sam ničija religija, tek ruševina hrama. Verujem u dva nagona sudbinokrojača, iz dana u dan u njih se uplićem. Kažeš: "Verujem u ljubav." "Verujem u nas!" Šah-mat. Dok se slika ne zamuti. Zaista verujem, celim srcem ove...

Daljina se objašnjava našom fizičkom blizinom. Daljina je posledica naših pokušaja bliskosti. Daljina se proteže tišinom Dok te izobličenog vidim - Pogledala, neuverljivo, slučajno. Daljina je tih nekoliko ćutke koraka do kuće Kad znam za kojim te stolom ostavljam; Skrštene noge; I ruke; Gustina istanbulskih magli u kolutima dima pljuge. A, samo smo dve piksle...

Samo drhtaji usnulog oka Znaju kako se čita Jedan poljubac. Ja svojoj Poeziji nisam rekao Da njeni poljupci govore jezikom Koji je bez doma Pod vidljivim svodom. U svetu koji se izliva Iz mojih očiju, Pod nebom nekih drugačijih oblaka, Gde nerođena srca Traže svoju krv, A neraspukle misli Svoju ljušturu limfe i kostiju, Koju će naseliti strepnjom - Ja...

S koliko se suza ljubav piše? Stihovi bolni drumovima vrište. Ostaše sećanja i ništa više, Te zapis da te još uvek ištem. Ako se katkada setiš mene, Seti se i mrazeva, suza, i noći Kad studen nam sklapaše oči snene, A nebo se kezilo našoj bespomoći. S koliko se suza piše "draga", Je li...

Rekla si:,,Pomiriši me!", a udahnuo sam te, onako kako se udiše prvi dan proleća, sa kože tvoje tek beharnog cveća. Kako umivena jutarnjom rosom, tako nežna sa tvojim  obrisom, ležala si u mom ramenu, i tim očima u plavom pramenu. Rekla si:,,Zagrli me!" a uz grudi, prišio sam te, onako kako iskre nebo kroje, i tvoje...