Bulevar Revolucije

Odavno se Beograd nije ovako zaledio. Oduvek je, priznajem, imao neki čudan šmek u tom usijanom asfaltu, ali nikada ga nisam video ovako utučenog.

Mislim umeo je nekada da me uplaši, onako silovito, kao kada se noć spusti na Dunav. I pustio bih ga da me vozi svojim čarolijama i mudrostima kroz svoje ulice, nikada ne razmišljajući o istoriji koju možda zajedno pišemo. Nikada ga nisam video ovako uplašenog, drhtao je pod mojim stopalima, pokušavao je da pobegne od mene. Znam, taj decembar je i meni bio bolno istinit, suočio sam se sa svim mogućim strahovima odjednom. Klinac to ne sme doživeti nikada, bar ne odrasli klinac poput mene.

Umukni malo, Beograde!

Utišaj svoje jecaje i pusti me da zakoračim. Nikada te nisam video tako malenog. I nikada te nisam video tako praznog iznutra.

A voleo sam te. Više nego što sam voleo nju, više nego što je volim sada. I grlim njene snove jače od nje same i govorim da biće sve u redu.

Tek koja pahulja nagovesti da uzalud stežem bol, da nije moja i da neće nikada biti.

 A odavno nije ovako bolelo, Beograde. Njena nedefinisano lepa lokna koju nikada nije umela da namesti, njen osmeh i okretanje glave kada oseti da je gledam.

Ne boj se, Beograde, u tebi je još dovoljno mene da preživimo. Sve oko mene je kavez. Sve u meni je sada kavez. Osećam da bežim, a stojim.

Nisi mi je doveo da ja pokušam onu loknu da namestim,  i zato nestani, Beograde.

lik

Sedim u stanu, dozvolio sam da me pijanog zagrli tvoj Bulevar Revolucije.

Klavir, mikrofon, cigareta i… I sneg se pretvorio u kišu sa druge strane prozora.

Reci mi, Beograde, jesam li ja svoje snove sada ostvario?

Autor: Željko Jevtić

Fotografije: pinterest.com

2 Komentara
  • :)))
    Objavljeno 19:22h, 19 aprila Odgovori

    Nemam prave reci. Dirljivo. Osecajno. Odusevljena sam

  • Biljana
    Objavljeno 01:57h, 22 aprila Odgovori

    Željko Jevtić…

    Uvek me iznova podseti na divne uspomene, divne sitnice koje sa nekim više nemam…
    Sitnice koje sa nekim, verovatno, više nikad neću doživeti…
    Te sitne trenutke sreće… Iskrene sreće, iskrenog osmeha…
    I svaki put mi iznova duša jeca…

    Razbi me, čoveče…

Ostavi komentar