24 avg Budi mi maštu njegova depresija

Budi mi maštu njegova depresija

Pa nas zamislim u ulozi pacijenta i psihologa

I kako ga na onoj sofi  hipnotišem

I kako me onim sjajnim očima gleda

I pokorno na moje zločeste želje

odgovara sa „Da, draga.“

Budi mi maštu njegova depresija

I vidim nas u ulozi supružnika

Kako mu za vrijeme ručka

U kecelji na tufne, zaljubljena

Sa drvenom velikom kašikom u ruci

Predlažem

Da mu umjesto vegete u sataraš stavim otrova

A on depresivno me pogleda i pokorno odgovara

„Da, draga.“

Budi mi maštu njegova depresija

I vidim nas u svim onim dijelovima svijeta

Gdje ga ranije ni na silu ne bih odvela

U nekom luna parku kako me mirno gleda

Dok grcam u smijehu i vodim ga na vrtuljke i u kuće strahova

I tjeram ga da se slikamo sa šećernom vunom u rukama

I pitam ga je li mu se dopada

A on me tužno gleda i pokorno odgovara

„Da, draga.“

Budi mi maštu njegova depresija

I držim ga zatočenog u malom stanu godinama

Hranim ga poljupcima

Krojim mu šarena odjela

I češljam mu kosu na stranu

Vežem mu leptir mašne

I učim ga da sa mnom pleše valcer

I da mu budem ljubav i ljubav mi bude

I kada ga pitam da li je sretan

Sa osmijehom mi izliječen od depresije

„Da, draga!“ kaže

Autorka: Luna H.

Fotografija: tumblr.com