21 jul Brankica Stojanović: „Jelen Demofest” – svojoj deci dugujemo nove kultne rokenrol bendove

U srcu Banja Luke na reci Vrbas, u središtu tvrđave Kastel i ovog leta, sedmi put za redom, sada već tradicionalno održava se „Jelen Demofest“.
Demofest je jedinstveni regionalni muzički festival takmičarskog karaktera, nastao 2008. godine u Banjaluci, koji pruža šansu neafirmisanim, demo muzičarima sa ex-Yu prostora da živim nastupom pokažu da su dostojni pojavljivanja na sceni, te da, kao jedan od ciljeva, tu i ostanu.
Sve o  Jelen Demofestu saznaćete iz sledećeg razgovora sa Brankicom Stojanović, PR menadžerom festivala.

Ove godine se održava sedmi po redu „Jelen demofest”, sada već manifestacija sa zavidnom tradicijom. Kako je to izgledalo na početku? Kako se rodila ideja o Demofestu?

Ideja o Demofestu desila se kao logična posljedica želje agencije koja se bavi kreativnim poslom da ostavi nešto iza sebe, zajednici u kojoj posluje. Gđa Brana Janković, direktor agencije, i prije festivalа podržavala je različite vidove kulture, sa akcentom na one koji nisu dobijali zasluženu pažnju javnosti. Tako se rodio Demofest, veliki festival za demo bendove koji sviraju u garaži, sobi ili nekom loše ozvučenom prostoru. Jer i među njima se sigurno krije novi EKV, Haustor ili Šarlo. Samo im treba dati malo vjetra u leđa, dobrog tonca i razglas, veliku binu i nekoliko hiljada posjetilaca.  I tako je prije sedam godina festival trajao sedam dana. Sjećam se, kao da je juče bilo, kiša je padala, padala i padala, nešto kao sad, i mi smo za 24h preselili kompletan festival sa otvorene na zatvorenu lokaciju i nastavili baš kao da Noje napolju ne priprema barku.

Kakva su tada bila vaša očekivanja od Demofesta?

Ako je znatiželja ubila mačku, onda su očekivanja ubila čovjeka. Zato smo mi odlučili da ne očekujemo nego da uradimo najbolje što znamo, da pozovemo one koji muziku poznaju najbolje i da od svega dobijemo festival koji će biti više od događaja, koji će postati utočište individualaca, alternativnih muzičara, ljudi koji imaju šta da kažu. Ili otpjevaju.  Potajno, svako od nas dvadesetak, koji smo uključeni u organizaciju od samog početka, se sigurno nadao velikom uspjehu, ali ono što se desilo prevazišlo je i one najluđe snove. Demofest je već prve godine srušio granice muzikom. Svi smo tih sedam dana bili kao država za sebe. Država u kojoj važi zakon mira, dobrog zvuka i drugarstva. A sve to uz dobro pivo.

Pored demo bendova koji su „zvezde večeri“, u revijalnom delu programa nastupali su neka od najvećih imena svetske muzičke scene kao Kosheen, Asian Dub Foundation, Tricky, Kelis, Therapy?, Stereo MC’s, New young pony club. Koliko to skreće pažnju sa bendova zbog kojih ovaj festival prvobitno i postoji?

To je taj mali trik. Jedna od stvari koje karakterišu Jelen Demofest je besplatan ulaz. Sa izuzetkom jedne godine u okviru koje smo pokušali da naplaćujemo ulaz, jer smo bili na finansijskom izdisaju. Pa nije prošlo sjajno. Besplatan ulaz služi tome da svi oni koji žele da dođu na festival nemaju cijenu karte kao izgovor. Raspored večeri podrazumjeva prvo nastup demo bendova, a nakon toga revijalaca. Među revijalcima se uvijek, vrlo smišljeno, nalaze najpopularniji regionalni, ali i poznati strani bendovi, kad to budžet dozvoli. Vi po inerciji idete ranije da zauzmete dobro mjesto da biste čuli svoj omiljeni bend. I onda slušate i demo bendove među kojima se možda nalazi vaš omiljeni novi bend. Sve to ima svoje zašto i zato.

Iako je Demofest prvenstveno muzički festival, lično sam stekla utisak da je mnogo više od toga. Šta još od sadržaja, pored muzičkog, ovaj festival nudi?

Kao što se brinemo o bendovima koji nemaju svoj medijski prostor, pa im mi pomažemo da prokrče put, tako se, primjera radi, već godinama kroz Demofest borimo za afirmaciju strip umjetnosti podržavajući Udruženje ljubitelja stripa Republike Srpske. Pored toga, priliku dajemo i različitim vrstama muzičara, kritičara, novinara da održe predavanje članovima takmičarskih ali i drugih bendova, i preneću dio svog znanja i iskustva na njih koji tek, uglavnom, počinju. Tu su i promocije albuma prošlogodišnjih pobjednika koji svoj materijal premijerno predstave na novom izdanju festivala. Ne predaju lentu, ali predaju odgovornost novom pobjedniku da zvuči još bolje.  I još mnogo toga. Ali da biste to na pravi način doživjeli, morate vidjeti, osjetiti, doživjeti i sami.

Demofest opstaje godinama uprkos svim vetrenjačama protiv kojih se bori. Koliko je danas teško organizovati jedan takav festival?

Nije ga teško organizovati, ako me pitate za volju, želju, ljubav, znanje i iskustvo koje stoji u organizacionom timu. Teško je jer vam za svaku pitu prvo treba brašno. Džaba što ste vrsni kuvar, ako nemate novac da kupite sastojke. E nama ta „sitnica” uvijek nedostaje. Sreća je te postoje komercijalni sponzori koji su prepoznali važnost festivala za opstanak kvalitetne muzike u regionu i njenu sveukupnu promociju. Velika je stvar imati Jelen pivo, m:tel, a ove godine i Huawei kao prijatelje projekta. Tu su i mnogi drugi. Svima im hvala.  Jer oni su naš vjetar koji vjetrenjače učini korisnim.

U početku ste bili mali festival, da biste vremenom dostigli nivo jednog od najvećih festivala u regionu. Da li postoji saradnja sa drugim festivalima iz regiona?

Nekoliko godina smo imali saradnju sa EXIT festivalom, ali nam se koncepti prosto razlikuju toliko da neka čvršća saradnja nije održiva. Segment u kojem smo uvijek spremni da budemo partneri je pomoć u odabiru kvalitetnih novih regionalnih bendova.

Koliko je važno postojanje demo scene?

Za naše prostore – beskrajno važno. S jedne strane imate muzičare koji postaju Zvezde i faktori i prije nego se dokažu. Put muzičara kojima mi pružamo prostor je drugačiji. Usudiću se reći – zdraviji. Korak po korak, segment festivala po segment festivala, dolaze do prilike da sviraju pred 6000 ljudi koji nisu publika koju su oni odabrali, već publika pred kojom treba da se dokažu. E sad, ako nema demo scene, to znači da nema ni novih bendova. Shvatate li da će uskoro oni bendovi na kojima je odrastao moj otac – prosto nestati? Prirodnim protokom vremena. Za 20 godina trebaće nam novi kultni rokenrol bendovi. Bar 5 njih. Toliko dugujemo svojoj djeci. A da bi oni to postali, prvo moraju da budu demo bend.

Jedna od stvari koju moram da napomenem, a koja mene godinama oduševljava, je scenografija Demofesta, kao i kompletan vizuelni identitet koji svake godine iznenađuje. Ko je zadužen za „izgled” Demofesta?

Agencija Aquarius koja stoji iza festivala je 20 godina u advertisingu. Dvadeset godina iskustva u kreiranju različitih identiteta, nekoliko desetina nagrada za kreativnost, na različitim nivoima, od evrospkih do lokalnih, stvorili su upravo Demofest – originalan, slobodan duhom, pun karaktera koji pričaju priču demo scene. Upravo je Demofest projekat u okviru kojeg se cijeli kreativni tim, na čelu sa  Dejanom Šijukom, odmori i da svoj maksimum.

Šta mislite da Demofest predstavlja ljudima iz Banja Luke?

To morate pitati njih. Ali ako je suditi po činjenici da su se prije tri godine samoinicijativno organizovali i skupili nekoliko hiljada potpisa u momentu kad smo donijeli odluku da odustanemo od organizacije, jer novca ni podrške nije bilo, smatram da im je vrlo važan. Uvijek se svim srcem borite samo za ono što najviše volite. Banjalučani su u samo nekoliko dana blokirali mail servere nadležnih ministarstava i administrativne službe grada, mailovima u kojima mole za podršku festivalu. Na kraju, oni su odnijeli pobjedu u borbi do koje nikad nije trebalo ni doći. I hvala im.

Koji su po tvom mišljenju bili najteži momenti organizacije Demofesta, a koji najlepši?

Najteži trenuci su svake godine oni kad stgnu odbijenice od Vlade s različitim obrazloženjima zašto Demofest nije dovoljno dobar projekat da bi se njegovo ime našlo na budžet listi. Kad imate projekat u koju je uključena domaća snaga s kombinacijom najbolje regionalne snage, na kojem rade uglavnom mladi ljudi, u okviru kojeg nema volontera jer se vodimo politikom da svako treba da bude plaćen za svoj rad. Kad stvorite projekat o kojem priča cijeli region prepoznajući Banjaluku najčešće po njemu, neprepoznavanje u najbližoj okolini mora da vas boli.

A najljepši je svaki trenutak koji ne uključuje gore pomenute. Rad na Demofestu je čarolija.

Zašto ljudi ovog leta treba da posete Jelen demofest?

Zato što smo humani, naplaćujemo ulaz knjigama, igračkama i školskim priborom koji je potreban djeci širom zemlje koja su ugrožena u poplavama.

Zato što nam na istoj bini sviraju bendovi koji će tek postati zvijezde, bendovi koji su zvijezde u regionu i bendovi koji su zvijezde u svijetu.

Zato što nigdje nećete naći 40 svirki za tri dana.

Zato što je Banja Luka najljepši grad na svijetu.

Da li postoji nešto što bi volela da promeniš kod Demofesta?

Skromno – ništa.

Šta je po tvom mišljenju najveći uspeh Demofesta?

Najveći uspjeh su albumi bendova pobjednika, prijateljstvo s MTV-jem, činjenica da nas je Unesco samoinicijativno uvrstio na listu projekata od posebne važnosti za razmjenu kutlure, stotinje hiljada ljudi koji su dušu ostavili plešući na Kastelu, i jedan od najbitnijih uspjeha: Mi smo festival koji nema nijednu negativnu objavu u sedam godina postojanja. Mnogo je tih uspjeha. Mi smo uspješni. I tek ćemo biti.

Kakav je osećaj stajati u bekstejdžu i gledati lica ljudi koja se smeju zbog onoga u čijem stvaranju si imala udela?

Što bi rekao Mika: „Reči su iskraćale. I iznošene. I krpljene. Mereno od pre vremena i mnogo posle vremena, ostaje samo smisao kao čudo svih čuđenja.”

Taj osjećaj, ta sreća i ispunjenje od tabana do posljednje dlake na glavi je neprepričljiv.

Zašto si ti crna ovca?

Ja sam crna ovca jer i dalje vjerujem da kad se male ruke slože, sve se može.

Autorka: Julija Dukić

Fotografije: Velibor Vranac, demofest.org