BRADA

Puštam bradu

na mom su licu

ljudi prečesto

prepoznali snove

brinuć da ih ne ostvarim.

Puštam brk da svoju istinsku sreću

sakrijem od kandži svijeta.

Puštam bradu za lijek

za shvaćanje

za metaforu.

Puštam kosu.

Ovih dana u vlasima

nosim svaku ljubavnu misao

jer nemam u koga da ih položim.

 

Puštam stvari.

Izbacio sam televizor

male nepotrebne stvari

i odjeću od koje se nisam mogao oprostiti.

Sve sam potrepštine

i knjige

preselio u veliku kartonsku kutiju

shvaćajuć jednostavnost minimalizma.

 

Puštam bradu i

to ne znači da sam zapustio sebe.

Ovo nije još jedna metafora za patnju.

Puštam kosu, prepuštam je vjetru

nakon dugogodišnjeg ratovanja sa vjetrovima

koji su

po mojoj procjeni uvijek htjeli

pokvariti frizuru tik prije važnog izlaska.

Ne, nije

samo su me htjeli dotaknuti.

Mene.

Moju kosu.

Moje misli i pokoju djevojku u njima.

 

Puštam život

da ide prirodnim tokom.

 

Autor: Emanuel Mancho Srpak

Fotografija: weheartit.com

brada.emanuel.srpak.blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.