BLUZ, BLUD, BOG

Jedne sam godine
Od sebe otrgla
Četvrtak
Naivno
Il’ sam se samo tako pravila
Nemilo
Iz nebuha otgrla
Pa svileno, meko vlažnim prstima
Uvila u Bluz
Ili blud
Budna u ovo doba
Ne pravim razliku
Pravim meru razmaka
Od tebe
Na kojoj sam bez pitanja razvratna
Da li na dužinu ruke?
Dlana?
Ili prstiju?
Al tad smo već preblizu
Prepleteni u pitanju
U uzviku
Uzdah se otima iz grudi
Samo me ljubi
Samo smo ljudi
Ili ludi
Ili bludni
U po’ noći budni

Budi moj
Do večeri
Ili doveka
Pa da nestanemo bestraga
Negde južnije od Dženeta
Gde su dani
K’o za vreme Tamuza
K’o bogomdani

Blud, bluz, bluza, grudi

U ritmu požude
Prstima udaraš
Po mojoj koži
Zategnutoj preko grudnog koša
K’o u doboš da udaraš
Dodole dozivaš
I biće kiše, mili
Biće plodno tlo
Dok pod tobom
Gubim tlo pod nogama
I bubanj mi tutnji u grudima
Dok Bluz treperi sa zvučnika
Sa usana samo
Umilan uzdah
U znak odobravanja
Dok usnama prebrojavaš
Moja rebra

Dabogda se zabrojao

Dabogda se zabrojao
I na grudima zaboravio
Svoje ime
I moju prošlost
Dabogda se zabrojao
I do vrâta zaboravio
Na vreme
Na to pusto čovekovo breme
Dabogda…
Ma dovraga ti kletve
Kad već si proklet
Prokleto me dobro ljubiš
Uzimaš k’o svoju
K’o od rebra da sam ti stvorena
Bogom te dozivam
U jeku i šapatu
U snošaju

Autorka: Tamara Naumović

Fotografija: unsplash.com

Nema komentara

Ostavi komentar