Bjeg iz Ulice lipa

Kupuje mi se ruksak
Dovoljno velik za jedan prosječan život.
I trpaju mi se u taj ruksak
Sve moje crne majice i neotpakovane želje
Sve izblijedile stare farmerke i za svaki slučaj
Jedna kožna jakna
Gomila praznih sveski i rokovnika, neke olovke
Dovoljno cigareta da preživim prve nostalgije i
Jedan kompas
Za slučaj da zagubim mjesečinu.
Sve mi se to pakuje i kreće mi se sat prije svitanja
Dok nebesa nad Sarajevom mirišu na
Nervozne ljude koji samo što nisu počeli
Otvarati oči i oblačiti svoje
Uredno ispeglane košulje na svoje
Uredno ispeglane poslove
Srkati svoje kafe i kiselo gledati svoje žene jer eto
One su krive jer mrze šta su postali.

Kolekcionari smo dugova i pozajmica
Sve te krezave gluposti
Jebeni računi i jebena privatna imovina
Idu mi ne želudac poput golemog čira
Majku mu tako je važno, tako je životno važno pobjeći!

Pješači mi se u konačnost
Samo mi se prolazi kroz sva ta mjesta i gledaju mi se lica
Ljudi koji u njima žive
Njihove ispucale kože i sitne pjegice
Ispod očnih kapaka.
Piše mi se knjiga i pjesma i prokleti memoar ako treba
Memoar o životu koji postoji sa druge strane naše zarobljenosti.
Živi mi se, poput kera lutalice mi se živi
Sjedi mi se na vrhu planine, nad pustim livadama kojima
Jedino poneka divlja životinja poput mene
Promakne tražeći nešto, pa nestane u visokom rastinju.
U šatoru mi se doručkuje
Imaju mi se žuljevi na stopalima i ubodi komaraca
Na svakom centimetru kože i plače mi se.. nekad.
Iz nekog nejasnog razloga mi se
Plače
Kad god pomislim na to.

Autor: Adis Ahmethodžić

Fotografija: tumblr.com

bjeg-iz-ulice-lipa-blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.